Automobil iz Njemačke u Švicarsku: postupak u osam koraka

Njemačko tržište rabljenih vozila najveće je u njemačkom govornom području, a sama količina snižava cijenu. Kod traženog modela ondje jedno pored drugoga stoji na desetke usporedivih vozila; u Švicarskoj ih je često šačica. Prodavatelj u gustoj ponudi pregovara drukčije od onoga čije je vozilo jedino te vrste u okolici.

Drugi razlog leži u sastavu ponude. Veliki dizelski motori i velike kilometraže u Njemačkoj su rašireniji, a pogon na sva četiri kotača i automatski mjenjač rjeđi i skuplji. Potražnja u Švicarskoj izgleda upravo obrnuto. To je zapažanje iz onoga što se oglašava s obje strane, a ne prirodni zakon — ali objašnjava zašto preko granice odlaze upravo karavani s velikim motorom i vozila s dopuštenom vučom prikolice.

Što cijena iz oglasa ne govori: između nje i švicarske registarske oznake nalaze se automobilski porez, porez na uvoz, prijevoz, pregled i registracija. Carina od 1. siječnja 2024. više nije među njima, ali uvoz ipak morate prijaviti. Račun se isplati kad je razlika veća od tog zbroja — a kod mladih modela koji se u Švicarskoj traže rijetko se isplati.

Redoslijed nije stvar ukusa. Svaki korak pretpostavlja dokument koji je stvorio prethodni, a na dva mjesta nema povratka: bez prijave na granici nema rješenja o obračunu (Veranlagungsverfügung), a bez rješenja o obračunu kantonalni ured za cestovni promet ne preuzima vozilo.

Tri dokumenta odlučuju je li registracija odlazak u ured ili vještačenje. Potvrda o sukladnosti — europski zvana COC — sadrži tehničke podatke u normiranom obliku, uključujući vrijednosti emisija i buke. Zulassungsbescheinigung Teil I i Teil II (njemački dokumenti vozila) dokazuju kome vozilo pripada i što se s njim dosad događalo. Posljednji izvještaj o glavnom pregledu (Hauptuntersuchung, HU) pokazuje što je ispitivač zadnje vidio.

COC je točka na kojoj uvoz pada ili prolazi. Ako je priložen, pregled u Švicarskoj je formalnost. Ako nedostaje, ured za cestovni promet traži poseban dokaz o emisijama i buci, a to je nakon pristojbi najveća pojedinačna stavka. Pitajte za njega prije razgledavanja i dajte si poslati fotografiju — a ne obećanje da „sigurno negdje leži”.

Tek poslije toga kupoprodajni ugovor. U njemu treba stajati da se vozilo prodaje za izvoz u Švicarsku, tko ga odjavljuje, tko vraća tablice i kada prelaze dokumenti i ključevi. Kod kupnje od trgovca u njega spada pitanje iskazuje li račun PDV ili je izdan prema sustavu oporezivanja marže (Differenzbesteuerung) — o tome ovisi ima li uopće što za povrat.

Vozilo koje se uvozi u Švicarsku ne ostaje na njemačkim tablicama. Odjava se obavlja u njemačkom tijelu za registraciju (Zulassungsstelle), a tablice se ondje poništavaju skidanjem žiga. Dok se to ne dogodi, u zemlji izvoza dalje teku Kfz-Steuer (njemački porez na motorna vozila) i obveza osiguranja — to je stavka koju kupci najčešće previde jer se pojavi tek mjesecima poslije kao terećenje računa.

Za samu vožnju postoje tri puta: njemačke kratkotrajne tablice (Kurzzeitkennzeichen), izvozne tablice (Ausfuhrkennzeichen) ili nikakve tablice i umjesto toga prikolica. Izvozne tablice čist su put preko granice jer se izdaju izričito u tu svrhu i dolaze s osiguranjem koje vrijedi u odredišnoj zemlji. Koja varijanta kada odgovara, detaljno piše u zasebnom članku o prijevozu.

Vožnju planirajte za radni dan i za carinski prijelaz s osobljem. To nije sitnica: tko navečer ili nedjeljom prijeđe granicu bez osoblja, nema prijavu, a naknadno carinjenje oduzima više vremena od bilo kakvog zaobilaska.

Nadležan je Savezni ured za carinu i graničnu sigurnost (BAZG). Prijava se podnosi pri ulasku, na prijelazu s osobljem, uz vozilo na licu mjesta. Predočuju se kupoprodajni ugovor ili račun s iskazanom cijenom, inozemni dokumenti vozila i vaša osobna isprava. Tko uvozi za nekog drugog, dodatno treba punomoć.

Rezultat ovog koraka je rješenje o obračunu (Veranlagungsverfügung), u Švicarskoj poznato kao obrazac 13.20A. To je dokument bez kojeg poslije ništa ne ide dalje: ured za cestovni promet ga traži, a bez njega nema registarskih tablica. Uz to nosi rok unutar kojeg vozilo mora biti registrirano.

Radno vrijeme carinskih prijelaza znatno se razlikuje, a na manjim prijelazima nije stalno netko prisutan. Poziv dan prije najjeftiniji je dio cijelog uvoza.

Pri uvozu dospijevaju dvije pristojbe, a ne obračunavaju se prema istoj veličini. To je razlog zašto se ne mogu procijeniti primjenom postotka na kupovnu cijenu. Carina, koja se prije dodavala kao treća, otpala je.

Trenutne stope za automobilski porez i porez na uvoz objavljuje BAZG. Mijenjaju se, a broj u vodiču koji je stariji od posljednje promjene gori je od nikakvog — čitatelj njime računa i promaši. Ono što se u praksi nikad ne mijenja jest osnovica, a ona stoji gore.

Računajte za sebe ovim redom: kupovna cijena plus prijevoz do granice daje vrijednost o kojoj je riječ. Carina se više ne dodaje. Na tu vrijednost automobilski porez. Na zbroj tih dvaju iznosa, uvećan za prijevoz dalje do odredišnog mjesta u Švicarskoj, porez na uvoz. Tko umjesto toga računa paušalni dodatak na kupovnu cijenu, redovito podcjenjuje posljednju stavku, jer se porez na uvoz obračunava na već uvećani iznos.

Tome se pridodaju kantonalne pristojbe za pregled i registraciju te kontrolne tablice. Razlikuju se od kantona do kantona; vaš kantonalni ured za cestovni promet ih navodi.

Osiguranje od autoodgovornosti mora postojati prije registracije. Potvrda elektronički ide uredu za cestovni promet; sami za to ne morate ništa predočiti, ali ugovor mora teći, inače se termin otkazuje. Poziv osiguravatelju s brojem šasije u pravilu je dovoljan.

Kod dokaza o emisijama i buci isplati se prvi korak. Ako postoji COC, u pravilu su dovoljne njegove vrijednosti. Ako nedostaje, ured traži vlastito ispitivanje s terminom i pristojbom, a kod vozila koja nikad nisu građena za europsko tržište iz toga nastaje pojedinačno vještačenje. Cjenovna prednost uvoza iz prekomorskih zemalja na ovom se mjestu redovito potpuno raspline.

Svako uvezeno vozilo predstavlja se kantonalnom uredu za cestovni promet, neovisno o tome koliko je svjež njemački glavni pregled. Važeći HU ne zamjenjuje pregled motornih vozila (Motorfahrzeugkontrolle). Nadležan je kanton u kojem živi držatelj vozila, a ne onaj u kojem vozilo stoji.

Za predočenje su potrebni rješenje o obračunu, inozemni dokumenti vozila, COC i dokaz o osiguranju. Provjerava se tehničko stanje prema švicarskim propisima — među njima su stavke koje u Njemačkoj ne igraju ulogu, primjerice izvedba određenih uređaja za rasvjetu i gume u upisanim dimenzijama.

Kao red veličine za planiranje vremena: carinjenje jedan dan, termin u uredu za cestovni promet ovisno o kantonu i godišnjem dobu za jedan do četiri tjedna. S pojedinačnim vještačenjem realnije je dva do tri mjeseca. To je red veličine, a ne obećanje — u proljeće su termini oskudniji nego u studenom.

Tri konstelacije od povoljne kupnje čine skupu. Prva je nedostajući COC, jer pregled iz formalnosti pretvara u vještačenje. Druga je tanka cjenovna prednost izračunata paušalnim dodatkom na kupovnu cijenu: porez na uvoz obračunava se na zbroj koji već sadrži automobilski porez i prijevoz, a upravo tu stavku paušalni dodatak podcjenjuje. Mala se prednost time brzo potroši.

Treća je nedostatak koji se otkrije tek na pregledu motornih vozila. Kod vozila kupljenog u zemlji o tome se pregovara s prodavateljem; kod uvoza stojite s vozilom u odredišnoj zemlji, prodavatelj je u inozemstvu, a kupoprodajni ugovor vjerojatno isključuje odgovornost za nedostatke. Pregled u neovisnoj radionici prije kupnje zato kod uvoza nije luksuz, nego osiguranje upravo za taj slučaj.

I jedna konstelacija u kojoj račun gotovo uvijek štima: starije vozilo s velikim motorom i bogatom opremom koje je u Njemačkoj obilno zastupljeno, a u Švicarskoj traženo. Ondje je razlika u cijeni velika, pristojbe su apsolutno niske, a COC je priložen jer je vozilo građeno za europsko tržište.