Prodaja u inozemstvo: izvoz, registarske pločice, odgovornost

Na samom kupoprodajnom ugovoru malo se mijenja: vozilo smijete prodati bilo kome, a ugovor ostaje ugovor između dviju privatnih osoba. Mijenjaju se tri praktične stvari — kako vozilo odlazi, koji su dokumenti kupcu potrebni u njegovoj zemlji te kada i kako prestaje vaša registracija.

Tome se pridružuje i četvrta, koja se primijeti tek kad pođe po zlu: ostvarivanje zahtjeva preko državnih granica je zahtjevno. Spor s kupcem iz susjedstva je neugodan, a spor s kupcem iz druge zemlje praktički je bezizgledan ako iznos nije velik. Zato su plaćanje i dokumentacija ovdje još važniji nego inače.

Najveća razlika ipak nije između „tuzemstva” i „inozemstva”, nego između „unutar jedinstvenog tržišta EU-a” i „preko carinske granice”. Za prodaju iz Njemačke u Austriju vrijedi nešto drugo nego za prodaju iz Švicarske u Njemačku, a razlika je carinska deklaracija.

Prodajete li iz jedne države članice EU-a kupcu u drugoj, nema carinske deklaracije ni izvoza u carinskopravnom smislu. Vozilo se otprema, a ne izvozi. U praksi to znači: nema carinarnice, nema izvozne prateće isprave, nema tarifne oznake — samo kupoprodajni ugovor, dokumenti i pitanje kako će automobil putovati.

Porezno privatna prodaja ostaje privatna prodaja: ne iskazujete PDV i ne plaćate ga, jer niste poduzetnik. Kupac u svojoj zemlji ne plaća porez na stjecanje dok god je riječ o rabljenom vozilu — ondje plaća samo pristojbe i davanja za registraciju.

Iznimka se zove „novo prijevozno sredstvo” i uža je nego što svakodnevni izraz daje naslutiti: jedinstveno tržište definira je pomoću dva praga, starosti vozila i njegove kilometraže. Ako je vozilo ispod oba praga, stjecanje se oporezuje u odredišnoj zemlji, čak i kod prodaje između dviju privatnih osoba. Koji pragovi vrijede u pojedinom slučaju, navodi Bundeszentralamt für Steuern (njemački Savezni središnji porezni ured) odnosno porezna uprava odredišne zemlje.

Švicarska ne pripada carinskom području EU-a. Vozilo koje se odande proda u neku državu EU-a izvozi se i uvozi u odredišnoj zemlji — uz deklaraciju na obje strane. Na švicarskoj strani nadležan je Bundesamt für Zoll und Grenzsicherheit (švicarski Savezni ured za carinu i sigurnost granica), a na drugoj strani carinska uprava zemlje uvoza.

Za vas kao prodavatelja to je manje posla nego što zvuči, jer troškovi uvoza padaju na kupca, a ne na vas: uvozne pristojbe, PDV pri uvozu i eventualna davanja za registraciju u odredišnoj zemlji obračunavaju se prema vrijednosti vozila te, ovisno o zemlji, dodatno prema obujmu motora, masi ili emisiji CO₂. Aktualne stope objavljuju nadležne carinske i porezne uprave, a one se mijenjaju — zato ovdje nema brojki.

Ono čime možete pridonijeti jest dokument na kojem se taj izračun temelji: uredan kupoprodajni ugovor s cijenom, datumom, identifikacijskim brojem vozila i objema adresama. Rukom napisan papirić bez broja šasije carinarnici odredišne zemlje stvara poteškoće, a dodatna pitanja završe kod kupca, koji ih onda postavlja vama.

Registracija u inozemstvu rijetko propadne zbog vozila, a često zbog dokumenta koji nedostaje. Sljedeći su dokumenti oni koje traže tijela za registraciju — i koje ili imate ili ih možete pribaviti uz malo vremena unaprijed.

Pitanje dokumenata razjasnite prije kupčeva dolaska, a ne pri predaji. Naknadno naručivanje potvrde o sukladnosti od proizvođača traje reda veličine nekoliko tjedana, a kupac koji je prešao tristo kilometara da bi ustanovio kako mu nedostaje ključni papir ili neće kupiti ili će ponovno pregovarati o cijeni.

Postoje tri načina, a kupac bi sva tri trebao razjasniti prije predaje. Na prikolici je najjednostavnije: nema registracije, nema pitanja osiguranja, nema rasprave. To kupca stoji novca, a vas ništa.

Drugi način su izvozne pločice. U Njemačkoj ih tijelo za registraciju izdaje na ograničeno vrijeme, uz dokaz o osiguranju za razdoblje valjanosti; u Švicarskoj sličnu ulogu imaju carinske pločice (Zollschilder). I jedne i druge vezane su uz uvjete i za obje zahtjev mora podnijeti kupac — u pravilu osobno i s dokumentima vozila u ruci.

Treći način je najrizičniji: kupac odveze vozilo s vašim pločicama i obeća da će ih poslati natrag. To se često događa i često pođe po zlu. Dok god pločice glase na vas, na vas glase i premija, davanja i svaki prekršaj — a iz druge zemlje nećete dobiti natrag ni pločice ni novac.

Prestaje odjavom, a ne predajom. To je rečenica koju pri prodaji u inozemstvo vrijedi pročitati dvaput, jer kupac za razliku od prodaje u zemlji uopće ne prepisuje vozilo kod vašeg tijela — registrira ga u svojoj zemlji, a vaše tijelo za to možda nikad ne sazna.

Zato je prodaja preko granice slučaj u kojem se odjava prije predaje gotovo uvijek isplati. Vratite pločice, kupac organizira prikolicu ili izvozne pločice, i u trenutku kad odveze vozilo, s njim više nemate nikakve veze.

Ako iznimno predajete registrirano vozilo, onda uz prijavu prodaje tijelu za registraciju, uz obavijest osiguratelju još istoga dana i s preslikom kupčeve osobne iskaznice u ruci. U Njemačkoj je prijava prodaje (Veräußerungsanzeige) sredstvo koje vaše ime uklanja iz predmeta; u Švicarskoj put vodi preko vraćanja registarskih pločica.

Pravila su ista kao u vlastitoj zemlji, samo je vremenski pritisak veći, jer je kupac doputovao i želi se vratiti. Upravo na to ciljaju mnogi pokušaji prijevare s inozemnim elementom: udaljenost stvara razloge zašto nešto ne može odmah.

U praksi vrijedi: plaćanje unutar europskog platnog prostora ide u eurima kao obični ili trenutačni prijenos, a trenutačni prijenos je ono što uopće omogućuje susret u subotu poslijepodne. Plaćanja iz zemalja izvan europodručja traju dulje i stoje naknada; tko ih najavi, trebao bi ih pokrenuti prije termina, a ne tijekom njega.

I kao posvuda vrijedi jedna rečenica koja nosi sve ostalo: ključevi i dokumenti tek kad je puni iznos konačno na vašem računu, provjeren u vašoj vlastitoj aplikaciji. Carvexia ne obrađuje plaćanja i ne drži novac na fiducijarnom računu — između vas i kupca iz druge zemlje nema nikoga tko bi uskočio.

Napišite ugovor na jeziku kojim se oboje služite, a ako to nije isti jezik, u dvojezičnoj verziji, jedno uz drugo. Ugovor koji jedna strana nije pročitala jer ga nije mogla pročitati najslabija je točka u svakom sporu — a pozivanje na to sigurno će doći.

Sadržajno se uobičajenim točkama pridružuju još tri: puna adresa kupca u inozemstvu s brojem osobne iskaznice, navod o tome kako vozilo napušta zemlju te izričita obveza kupca da ga registrira u svojoj zemlji i da vam dostavi dokaz o registraciji. Posljednja točka stoji vas jednu rečenicu, a u slučaju dvojbe štedi vam mjesece.

Isključenje odgovornosti za nedostatke unesite kao i kod svake druge privatne prodaje, s dvije poznate granice: ono pokriva nepoznato, a ne prešućeno, i ne pomaže protiv svojstava koja ste izričito jamčili. Koje se pravo primjenjuje na ugovor, kod prekograničnih prodaja može biti sporno — još jedan razlog da posao uredite tako da nakon predaje više ništa ne ostane za razjašnjavanje.