Kočnice: prepoznavanje istrošenosti bez skidanja kotača

Disk-kočnica sastoji se od diska, dviju pločica, čeljusti s jednim ili više klipova, kočnog voda s fleksibilnim crijevom i tekućine u njemu. Trošenje zahvaća sve to, ali ne istom brzinom i ne na isti način.

Što je gotovo uvijek bezopasno: smeđi sloj hrđe na disku nakon vlažne noći ili nekoliko dana mirovanja. Nestaje nakon nekoliko kočenja. Jednako je bezopasna kočna prašina na naplacima — govori nešto o mješavini pločica, a ništa o stanju.

Što nije bezopasno: disk s dubokim utorima, disk s prstenom hrđe na vanjskom ili unutarnjem rubu koji ne nestaje i čeljust koja izvana uljasto sjaji. Prsten hrđe na rubu znači da pločice ondje više ne naliježu — ili zato što su postale preuske ili zato što se disk neravnomjerno istrošio.

Za kočni disk ne postoji općevažeći broj milimetara, pa ga zato ovdje i nema. Utisnut je ili lijevan na svaki disk, najčešće na središnji dio (lonac) ili na vanjski rub, i ondje stoji sa svojom jedinicom. Taj podatak vrijedi za baš taj disk i jedini je koji se računa.

Za pločicu vrijedi isto u drugom obliku: dopuštenu preostalu debljinu tarnog materijala navodi proizvođač, a ona se razlikuje između prednje i stražnje osovine i između vozila. Noseća ploča ne računa se; tko izmjeri „još pet milimetara” i pritom izmjeri i ploču, mjeri preoptimistično.

Na tehničkom pregledu ne odlučuje osjećaj ispitivača, nego učinak na uređaju za ispitivanje kočnica plus stanje dijelova. Vozilo može proći s tankim pločicama, a pasti s debelima, ako čeljust radi jednostrano.

Kod naplataka s otvorenim krakovima svjetiljkom se vidi dovoljno za odgovor na najvažnija pitanja. Treba tražiti tri stvari, i nijednoj ne treba dizalica:

Većina vozila ima plutajuće čeljusti: klip se nalazi samo s unutarnje strane i pritišće unutarnju pločicu na disk; reakcijska sila povlači čeljust na dvama vodećim svornjacima prema unutra i tako pritišće vanjsku pločicu. To funkcionira dokle god svornjaci kližu.

Ako mast u vodilicama očvrsne ili je manžeta pukla pa je ušla voda, čeljust se zaglavi. Tada radi samo unutarnja pločica — a upravo nju kroz naplatak ne vidite. Vozilo s vanjskom pločicom u dobrom stanju iznutra može kočiti noseća ploča.

Dva pokazatelja toga postoje bez rastavljanja: prsten hrđe na unutarnjem rubu diska, koji se vidi uz pomoć zrcala ili kamere mobitela, i naplatak koji s jedne strane nosi upadljivo više kočne prašine nego s druge. I jedno i drugo razlog je da se kotač doista skine prije kupnje.

Postoje dvije izvedbe. Mehanička je limeni jezičac na pločici koji od određene preostale debljine dodiruje disk i stvara visok zvuk škripe, koji pri kočenju nestaje, a pri kotrljanju je prisutan. Električna je žičana petlja u pločici koja se prekine i uključi lampicu na zaslonu.

Obje imaju isto ograničenje: nisu na svakoj pločici. Često je opremljen samo jedan kotač po osovini, ponekad samo prednja osovina. Lampica koja ne svijetli zato znači samo da nadzirana pločica još ima materijala. O ostalim trima ne govori ništa.

Tome se pridodaje da se indikatori istrošenosti pri zamjeni pločica rado zaboravljaju ili premošćuju. Lampica koja nikad nije svijetlila nije dokaz — pogled kroz naplatak jest.

Kočna je tekućina higroskopna: preko crijeva i brtvi vuče vodu iz zraka. S rastućim udjelom vode pada točka vrelišta. U svakodnevici se toga ne primjećuje ništa — sve do situacije u kojoj se kočnice doista jako zagriju: dugi spust s prijevoja, natovarena prikolica, kočenje punom snagom nakon brze vožnje. Tada se u kočnom vodu stvara para, a para se može stlačiti. Papučica propada.

Zato je zamjena vremenski, a ne kilometarski interval, i zato je kod vozila koje se malo vozi na redu jednako kao kod onog koje se mnogo vozi. Koji rok vrijedi, piše u proizvođačevu planu održavanja. Udio vode mjeri se ispitnim uređajem — i to smisleno ne u spremniku, nego na čeljusti, jer voda dospijeva ondje gdje je najtoplije.

Usputna napomena koja se često pogrešno tumači: polagano padanje razine tekućine u spremniku kod disk-kočnica je normalno. Klipovi izlaze sve dalje što pločice postaju tanje, a dodatni se prostor puni iz spremnika. Ako razina pada brzo, riječ je o curenju.

Dovoljne su tri provjere i sve tri traže praznu, ravnu cestu. Prva: ravnomjerno kočiti iz umjerene brzine, ruke opušteno na upravljaču. Ako vozilo vuče u stranu, čeljust ne sudjeluje ili kočno crijevo iznutra djeluje kao ventil — propušta tlak unutra, a ne više van, pa kočnica struže.

Druga: snažno kočenje iz veće brzine. Pulsiranje u papučici i na upravljaču ukazuje na nejednaku debljinu diska. Uvriježeni izraz „iskrivljen disk” najčešće ne pogađa bit; češći je neravnomjerno preneseni materijal pločice na plohi trenja, koji se pri kočenju očituje kao razlika u debljini. Za kupca je ta razlika akademska — disk će se ovako ili onako obraditi ili zamijeniti.

Treća: parkirna kočnica na uzbrdici. Vozilo koje se s povučenom parkirnom kočnicom polako otkotrlja ima ili kočnicu na sajlu koju treba podesiti, ili električnu parkirnu kočnicu sa zaglavljenim servomotorom. Drugi je slučaj skuplji.

Kočnice su jedan od rijetkih dijelova kojima šteti mirovanje. Disk koji se tjednima ne pomiče hrđa na mjestu gdje pločica naliježe, a pločica se na to može zalijepiti. Klipovi se zaglave, vodeći svornjaci očvrsnu. Vozilo s upadljivo malom kilometražom za svoju starost zato treba temeljitiji, a ne površniji pregled kočnica.

Isti učinak stvara rekuperacija. U električnom ili hibridnom vozilu velik dio usporavanja obavlja pogon; tarna kočnica dolazi do izražaja tek pri jakom usporavanju. Pločice zbog toga dugo traju, ali diskovi korodiraju, a čeljusti koje rijetko rade prije se zaglave. Neki proizvođači na to odgovaraju bubanj-kočnicama na stražnjoj osovini, koje korozija manje pogađa.

Za razgledavanje električnog vozila to znači: debljina pločica rijetko je tema. Stanje površine diskova i čeljusti jest.

Pločice i diskovi potrošni su dijelovi poznatih cijena; predračun se može dobiti jednim telefonskim razgovorom i može poslužiti kao dokaz u pregovorima. Čeljust koja se zaglavila stavka je iznad toga. Električna parkirna kočnica s neispravnim servomotorom stavka je i iznad toga, a kod starijeg vozila može preokrenuti cijelu računicu.

I jedna granica koja nije predmet pregovora: metalno struganje pri kočenju. Tada noseća ploča ide po disku. Vozilo u tom stanju ne vozi se na probnu vožnju niti kući, nego se popravlja na licu mjesta.