Vuča prikolice električnim automobilom

Dopuštena masa prikolice nije svojstvo kuke, nego odobrenje proizvođača, upisano u dokumente vozila. Bez upisa nema dopuštene mase prikolice, čak i ako je kuka montirana i vidljivo drži. To je prva i najčešća zabluda kod električnih vozila, jer su mnogi rani modeli isporučeni bez ikakvog odobrenja.

Razlozi su u konstrukciji. Baterija je u podu i vozilo dovodi blizu dopuštenog osovinskog opterećenja prije nego što se uopće doda opterećenje kuke. Iza stražnje osovine nalazi se struktura koja pri sudaru u stražnji dio treba štititi bateriju i ne smije se po volji bušiti. A pogon mora izdržati trajno opterećenje kakvo se u ciklusu vožnje pri ispitivanju tipa ne pojavljuje — pri vuči se motor i energetska elektronika griju dugo, a ne kratko.

Tko kupuje rabljeni električni automobil za vuču, zato prvo provjerava dokumente, a tek onda vozilo. Naknadno ugrađena kuka na vozilu bez odobrenja nije povoljna prilika, nego nedostatak — a u slučaju sumnje i u pogledu osiguranja.

Dovoljna su četiri pojma. Dopuštena masa prikolice, odvojeno za prikolice s kočnicom i bez kočnice, kaže koliko prikolica smije biti teška. Opterećenje kuke kaže koliko težine smije okomito opterećivati kuglu. Najveća dopuštena masa kombinacije ograničava zbroj natovarenog vozila i natovarene prikolice — i često je to granica koja se prva dosegne.

Četvrti je pojam D-vrijednost, a ona povezuje ostale. Opisuje silu koja se javlja između vozila i prikolice, a formira se iz obiju masa: D je ubrzanje sile teže pomnoženo umnoškom dviju masa, podijeljeno njihovim zbrojem. Kuka, nosač kugle i vozilo nose svaki svoju dopuštenu D-vrijednost; vrijedi najmanja od te tri vrijednosti.

Računati se isplati jer je kombinacija često ograničena drukčije nego što se očekuje. Vozilo s velikom dopuštenom masom prikolice zbog najveće dopuštene mase kombinacije u praksi može imati malo preostale nosivosti u samom vozilu. Kod teškog električnog automobila s četiri osobe i prtljagom to je uobičajen slučaj, a ne iznimka.

Događaju se dvije stvari istodobno. Masa raste, što povećava otpor kotrljanja i rad ubrzanja — oboje otprilike razmjerno. I čeona površina raste, ako je prikolica viša od stražnjeg dijela vučnog vozila, što je slučaj kod zatvorene kutijaste prikolice, a pogotovo kod kamp-kućice. Drugi učinak prevladava pri putnoj brzini, jer otpor zraka tada troši najveći dio snage.

Tu je i vrtloženje u međuprostoru. Prikolica koja ide blizu vozila manje remeti strujanje od one s velikim razmakom i visokim čelom; plosnata, otvorena prikolica manje od zatvorene kutije. Zato ne postoji jedna jedina brojka: isti automobil s dvije različite prikolice troši vrlo različito.

Kao red veličine — i izričito samo kao takav — računa se otprilike s udvostručenjem potrošnje kod visoke, zatvorene prikolice na autocesti. Za planiranje to znači: pola dužine etape, dvostruko više zaustavljanja. A budući da brzina ovdje djeluje u trećoj potenciji, sporija vožnja s prikolicom nije odricanje, nego najdjelotvornija mjera uopće.

Mjesta za brzo punjenje izgrađena su kao parkirališta: parkirati unatrag, utaknuti kabel, čekati. Kombinacija vozila i prikolice ondje ne stane, a manevriranje unatrag s prikolicom na zauzetoj punionici nije rješenje, nego produljenje problema za sve sudionike.

Postoje tri upotrebljiva odgovora. Prvi su lokacije s prolaznim mjestima, na kojima kombinacija ulazi ravno i ravno izlazi — ima ih sve više, ali nisu pravilo, a nalaze se u kartama operatera. Drugi je lokacija koja je ionako predviđena za veća vozila. Treći je punjenje na odredištu, gdje se prikolica može odvojiti prije punjenja.

Odvajanje prikolice na samom mjestu za punjenje najlošija je varijanta. Mjesto blokira dvostruko, na mnogim je lokacijama zabranjeno kućnim redom, a odvojena prikolica bez vozila na odmorištu predmet je koji se nerado ostavlja pola sata sam. Tko planira s prikolicom, zato lokacije planira unaprijed, a ne usput.

Teška kombinacija na dugom spustu klasičan je slučaj za vruće kočnice. Električni pogon preuzima velik dio tog posla i drži brzinu bez uporabe papučice. Vozačima koji poznaju kombinacije to je najuočljivija razlika u odnosu na motor s unutarnjim izgaranjem — više čak i od kretanja uzbrdo, koje nikad nije bilo problem.

Ograničenje je isto kao u planinama: energija mora negdje otići. Puna baterija ili hladne ćelije ne primaju je, i tada opet koči disk. S kombinacijom ta točka dolazi ranije, jer je masa veća. Prije dugog spusta s prikolicom pravilo o mjestu u bateriji vrijedi dvostruko.

Tu je i jedna osobitost koja mnoge iznenadi. Većina lakih prikolica koči naletnom kočnicom: pri usporavanju prikolica gura na rudo i time aktivira vlastitu kočnicu. Vrlo blago, ravnomjerno električno usporavanje taj mehanizam pokreće slabije nego kočenje papučicom. Prikolica tada koči manje nego što vozač pretpostavlja — još jedan razlog da se kombinacijom vozi s razmakom i predviđanjem.

Trinaestopolni utikač vodi više od svjetla: trajni plus i vod za punjenje kod kamp-kućice opskrbljuju akumulator u kućici i hladnjak. Zauzima li vozilo te vodove i pod kojim uvjetima ih daje, ovisi o proizvođaču — kod električnih vozila upravljanje vozilom odlučuje opskrbljuje li električna mreža vozila dodatnog potrošača.

Važnije je prepoznavanje prikolice. Prepozna li vozilo da je prikolica priključena, mijenja više stvari odjednom: ponašanje rekuperacije, stabilizaciju prikolice, isključenje parkirnih senzora straga, katkad i ograničenje snage i najveće brzine. Kuka koja je naknadno ugrađena bez te prijave u softveru vozila daje svjetlo i ništa drugo.

Kod kupnje rabljenog to se može provjeriti: priključite prikolicu ili ispitni adapter i vidite javlja li vozilo prikolicu. Ako ne javlja, nedostaje ili kodiranje ili odobrenje — a razlika između to dvoje odlučuje hoće li servis to riješiti u sat vremena ili uopće ne.

Kombinacija je pravno nešto drugo od vozila, a razlike su upravo tamo gdje ih se ne očekuje. Koja kategorija vozačke dozvole dovoljna je za koju kombinaciju, ovisi o dopuštenim ukupnim masama; koja najveća brzina vrijedi za kombinacije, određuje svaka zemlja sama; a je li oznaka brzine na prikolici potrebna ili uopće dopuštena, također se razlikuje.

Tome se pridodaje oprema. Dodatna zrcala, reflektirajući prsluci, klinovi za kotače, pričuvna rasvjeta — što se mora imati sa sobom, piše u propisima zemlje kroz koju se vozi, a ne zemlje u kojoj je vozilo registrirano. Obvezujuću informaciju daje prometno tijelo ili automobilski klub dotične zemlje, a ona se mijenja, zbog čega ovdje nema popisa.

A prikolica sama ima vlastite dokumente i, ovisno o zemlji, vlastitu registarsku oznaku s vlastitim pregledom. Tko unajmljuje prikolicu, prije polaska razjašnjava jesu li dokumenti dovoljni za put — to je pitanje za najmodavca, a ne ono koje se može riješiti na granici.

Tko kupuje električni automobil jer njime treba vući, okreće uobičajeni redoslijed: prvo odobrenje, pa sve ostalo. Vozilo bez upisa otpada, bez obzira na to koliko inače odgovara.