Kad električni automobil dugo miruje

Litij-ionska baterija stari na dva međusobno neovisna načina. Jedan ovisi o uporabi: svaki ciklus malo mijenja elektrode. Drugi teče dalje neovisno o tome i zove se kalendarsko starenje — događa se dok vozilo stoji, i događa se uvijek.

Kalendarsko starenje ovisi ponajprije o dvjema veličinama: o naponu ćelije, dakle o razini napunjenosti, i o temperaturi. Visoka napunjenost znači visok napon na površini elektroda, a time i jače sporedne reakcije u elektrolitu. Visoka temperatura te reakcije dodatno ubrzava jer se kemijski procesi s temperaturom ubrzavaju.

Iz toga proizlazi najlošiji i najbolji način parkiranja električnog automobila. Najlošiji: potpuno napunjen na suncu, na parkiralištu ljeti. Najbolji: sa srednjom razinom napunjenosti u hladnoj garaži. Između ta dva slučaja tijekom mjeseci postoji mjerljiva razlika u preostalom kapacitetu — a ona pri preprodaji nije anegdota, nego broj u izvještaju o bateriji.

Gotovo svaki električni automobil ima dvije baterije. Velika pokreće vozilo; mala napaja upravljačke jedinice, zaključavanje, rasvjetu i — to je presudna točka — kontaktore koji uopće tek uključuju visokonaponsku mrežu. Bez male baterije vozilo ostaje mrtvo, čak i kad je velika puna. To je najčešći kvar nakon dužeg mirovanja i svaki put iznenadi.

U normalnom radu vozilo redovito dopunjava malu bateriju iz velike. Za to se međutim mora probuditi, a hoće li i koliko često to čini, ovisi o vozilu. Neki modeli to pouzdano rade mjesecima; drugi nakon nekog vremena prelaze u duboki san ili prestaju dopunjavati kad razina napunjenosti velike baterije padne ispod određene granice. Koje pravilo vrijedi, piše u uputama za uporabu vozila.

U praksi to znači: mala baterija sklop je koji odlučuje o mirovanju, a ujedno je najjeftinija u vozilu. Punjač za olovne akumulatore na za to predviđenim priključnim točkama najjednostavnije je osiguranje od povratka vozilu koje se ne da ni otključati.

Moderno vozilo nikad ne spava potpuno. Osluškuje ključ, održava mobilnu vezu za aplikaciju, provjerava alarmni sustav i u razmacima se samo budi kako bi izmjerilo stanja. Svaka od tih funkcija troši malo; zajedno i tijekom tjedana troše mnogo.

Tome se pridodaje samopražnjenje ćelija, a ono je kod litij-ionskih ćelija malo — znatno manje od onoga što troši elektronika vozila. Tko nakon tri tjedna zatekne osjetno nižu razinu napunjenosti, nema problem s baterijom, nego vozilo koje je cijelo vrijeme bilo dovoljno budno da ostane dostupno.

Većina vozila zato ima transportni način rada ili način dubokog sna koji isključuje upravo te funkcije. Namijenjen je boravku u servisu i prijevozu brodom, a može se koristiti i za vlastitu odsutnost. Cijena toga je da aplikacija više ne dopire do vozila — što je upravo smisao.

Ni puna ni prazna. Puna znači visok napon ćelija, a time ubrzano kalendarsko starenje. Prazna znači da vozilo tjednima i dalje troši energiju i u nekom trenutku dospije u područje u kojem više ne opskrbljuje malu bateriju — ili, u najgorem slučaju, duboko isprazni ćelije. Srednja razina napunjenosti drži oboje podalje i istodobno daje rezervu za potrošnju u mirovanju.

Navodi li proizvođač raspon za dulja mirovanja, vrijedi njegov raspon, a ne opće pravilo. To piše u uputama za uporabu i jedna je od rijetkih točaka na kojima su upute doista specifične za vozilo — različite kemije ćelija ponašaju se različito, a što vrijedi za jednu, za drugu nije optimalno.

Ostaviti vozilo na kabelu najrobusnije je rješenje, ako su ispunjena dva uvjeta: postoji podesivo ograničenje punjenja, a instalacija smije raditi bez nadzora. Uredna oprema za punjenje to smije; kabel za nužno punjenje na kućnoj utičnici tjednima nije za to predviđen. Na kabelu vozilo uz to može regulirati temperaturu bez pražnjenja baterije.

Za starenje je hladnoća prijatelj baterije: sporedne reakcije u elektrolitu teku sporije, a vozilo koje zimu provede u hladnoj garaži kalendarski stari manje od onog u toploj klimi. Za rad je hladnoća protivnik — ali samo dok baterija ponovno ne dosegne radni raspon.

Iz toga proizlazi što vrijedi nakon hladnog mirovanja: prvih nekoliko kilometara vozite uz malu snagu, ne očekujte jaku rekuperaciju i ne vozite odmah do brze punionice. Sustav upravljanja baterijom štiti sebe i ograničava; to nije kvar, nego upravo zaštitna funkcija koja sprječava punjenje pri vrlo niskim temperaturama.

Vrućina je ozbiljniji slučaj jer djeluje trajno. Vozilo koje nekoliko ljeta stoji potpuno napunjeno na otvorenom, to pokazuje u preostalom kapacitetu. Gdje se ne može naći sjena, već i niža razina napunjenosti znatno pomaže — ta dva čimbenika djeluju zajedno, a samo na jedan od njih može se utjecati.

Baterija nije jedini sklop koji osjeti dugo mirovanje. Gume gube tlak i na dodirnoj površini dobivaju spljoštenja od stajanja, koja se kod teškog vozila sporije izvoze nego kod lakog. Kočni diskovi hrđaju, a kod električnog automobila hrđanje počinje s višeg polazišta, jer se tarne kočnice ionako rijetko koriste.

Tome se pridodaju sitnice koje su posvuda iste: vlaga u unutrašnjosti, brtve koje se lijepe, filtar peludi koji zaudara u vlažnom vozilu i električna ručna kočnica koja se, ako mjesecima ostane zategnuta u vlažnoj okolini, može zaglaviti. Ta posljednja točka je ona na kojoj mirovanje prelazi u račun servisa.

Prva vožnja nakon toga zato je posebna vježba. Prije vožnje provjerite tlak u gumama. Na slobodnoj dionici jednom snažno zakočite kako biste skinuli hrđu s diskova. I neko vrijeme zanemarite prikaz dometa — on računa s potrošnjom posljednjih kilometara, a njih već tjednima nije bilo.

Napor je malen, a redoslijed jednostavan. Ono što ovdje piše vrijedi za tri tjedna jednako kao i za šest mjeseci — samo pitanje može li netko povremeno navratiti i provjeriti s trajanjem postaje sve važnije.

Niska kilometraža za starost kod automobila s motorom s unutarnjim izgaranjem dobar je znak, a kod električnog automobila otvoreno pitanje. Kalendarsko starenje teče neovisno o kilometraži, a vozilo koje je tri godine stajalo potpuno napunjeno na suncu možda ima manje preostalog kapaciteta od onog koje se isto toliko vremena vozilo.

Pitanje prodavatelju zato ne glasi samo koliko je vozilo prevalilo, nego kako i gdje je stajalo. Garaža ili ulica, kakva klima, na kabelu ili ne, s kojim ograničenjem punjenja. Odgovor se ne može dokazati, ali se može usporediti s izvještajem o bateriji — a kad se jedno s drugim slaže, to je dobar znak za informaciju u cjelini.

Poseban je slučaj uvezeno vozilo. Između prethodnog vlasnika i novog vlasnika mogu proći mjeseci koje je vozilo provelo na sabirnom parkiralištu, u luci ili na brodu — u klimi koju nitko nije birao i s razinom napunjenosti koju nitko nije nadzirao. To nije razlog za odustajanje, ali jest razlog da izvještaj o bateriji vidite prije kupnje, a ne poslije.