Prvi tjedan s kupljenim automobilom

Dvije su stvari u tom tjednu povoljnije nego ikada poslije. Jedna je nedostatak: što je vozilo kraće kod vas, lakše je dokazati da je nedostatak postojao već prije i manje je rasprave o tome tko ga je uzrokovao. Druga je dio koji se troši: kočnica koju otkrijete prije nego što ste na njoj prešli dvije tisuće kilometara samo je kočnica, a ne šteta na kočnicama.

Tu je i treća točka koja nema veze s novcem. Niste preuzeli samo automobil, nego i odluke o održavanju druge osobe — koje je ulje ta osoba koristila, koju je stavku odgađala, koju se buku naviknula ne čuti. Te odluke nastavljaju djelovati, a nigdje nisu sažete.

Tjedan zato ima četiri zadatka: urediti dokumente, utvrditi što uopće pripada vozilu, izmjeriti nultu točku i pročitati dokumentaciju. Sva četiri zajedno traju jednu večer i jedno subotnje prijepodne.

Postupak se razlikuje od zemlje do zemlje, a unutar jedne zemlje često od kantona do kantona ili od ureda za registraciju do ureda za registraciju: tko odjavljuje, tko prijavljuje, kojim redoslijedom, s kojim dokumentima i s kojim dokazom o osiguranju. Mjerodavno je uvijek tijelo koje vozilo upisuje — ne ono što je prodavatelj pričao, a ni ono što je vrijedilo za prethodni automobil.

Točka na kojoj može postati skupo jest praznina u pokriću. Između trenutka u kojem vozilo postane vaše i trenutka u kojem na njega teče važeće osiguranje od autoodgovornosti ne smije proći nijedna sekunda u kojoj se kreće javnom cestom. Prije primopredaje razjasnite na koji način pokriće nastaje i zatražite potvrdu od kada vrijedi.

Zatim sve pripada na jedno mjesto: kupoprodajni ugovor, dokumenti o registraciji, polica osiguranja, servisna knjižica, računi, izvješća o pregledima. Jedna mapa, fizička ili kao fotografije u mapi za pohranu na telefonu. Trud je dvadeset minuta, a pri prodaji se isplati doslovno u novcu — dokumenti koji pri dogovoru leže na stolu pomiču cijenu; dokumenti koje se namjerava naknadno dostaviti ne pomiču.

Rabljeni automobil rijetko dolazi potpun. Ono što nedostaje ne primjećuje se dok se ništa ne dogodi i postaje skupo upravo u trenutku kad se nešto dogodi. Jednom potpuno ispraznite vozilo — dno prtljažnika, bočne pretince, kutiju s alatom, pretinac za rukavice, pretince ispod poda — i sve položite na stol.

Rezervni ključ ne provjeravate tako da ga pogledate, nego tako da njime otključate, zaključate i upalite motor. Kod daljinskog ključa tu spada i baterija, a spada i mehanički pomoćni ključ u kućištu. Ključ koji samo izgleda kao ključ pri sljedećem gubitku znači termin u radionici zbog programiranja.

Nulta točka nije pregled, nego snimka trenutnog stanja s kojom kasnije uspoređujete. Sastoji se od brojeva koje sami prikupite i od datuma. Bez nje za pola godine ne znate je li razina ulja pala ili je oduvijek bila tako.

Tlak u gumama mjeri se na hladnom, dakle prije vožnje, i uspoređuje s vrijednošću navedenom na samom vozilu — na naljepnici na vratima vozača, u poklopcu spremnika ili u pretincu za rukavice. Ondje obično stoji i druga, viša vrijednost za puno opterećenje. Taj podatak pripada vozilu, a ne vodiču; svaki model ima svoj.

Dubinu profila mjerite na svakoj gumi na više mjesta po širini, izričito i na unutarnjem ramenu. Upravo se tamo guma prva troši ako konvergencija nije u redu, a upravo se tamo ne vidi kad se gleda samo izvana. Zabilježite četiri vrijednosti, ne jednu.

Planirajte u prvom tjednu vožnju dovoljno dugu da se sve zagrije — motor, mjenjač, diferencijal, ispušni sustav. Krug do trgovine to ne postiže. Vozite je bez radija, s otvorenim prozorom pri maloj brzini i svaki zvuk tretirajte kao informaciju, a ne kao smetnju.

Na ravnoj cesti nakratko maknite ruke s upravljača i pogledajte kamo vozilo vuče — cesta ima poprečni nagib, pa blago vučenje udesno nije automatski nalaz. Izrazito vučenje jest. Vibracija koja se javlja pri određenoj brzini, a iznad nje opet nestaje, neuravnoteženost je kotača; ona koja raste s brzinom to nije.

Jednom snažno kočite iz veće brzine, na praznoj cesti, uz pogled u retrovizor. Provjeravate tri stvari: ostaje li vozilo ravno, pulsira li papučica i mijenja li se hod do točke pritiska kad kočite dvaput zaredom. Zatim ručna kočnica na uzbrdici, s uključenom brzinom kao osiguranjem.

Sjednite jednu večer sa servisnom knjižicom i računima i od njih složite dva popisa. Prvi: što je kada i pri kojim prijeđenim kilometrima napravljeno. Drugi, i važniji: što se u dokumentima nikad ne pojavljuje.

Stavke koje u povijesti tipično nedostaju jesu one koje dospijevaju po vremenu, a ne po kilometrima, i koje nitko ne primjećuje dok izostaju: kočna tekućina, rashladna tekućina, ulje mjenjača kod automatika, ulje lamelne spojke u prijenosu pogona na sva četiri kotača, ulje diferencijala, filtar unutrašnjosti. Nijedna se ne javlja prije nego što se javi.

Iz oba popisa nastaje plan za dvanaest mjeseci: što je sigurno na redu, što je vjerojatno na redu i što dati provjeriti pri sljedećem posjetu radionici jer dokumenti šute. Taj je plan razlika između popravka koji iznenađuje i stavke za koju imate vremena usporediti dvije ponude.

Najčešća i najskuplja pogreška jest redoslijed: dati popraviti, platiti račun, pa se tek zatim javiti prodavatelju. Tko tako postupa, uklonio je dokaz prije nego što ga je itko vidio, a potom pregovara o tvrdnji.

Redoslijed koji drži jest drukčiji. Dokumentirati — fotografije, datum, prijeđeni kilometri, opis simptoma vlastitim riječima, bez prosudbe o uzroku. Zatim se prodavatelju javiti pisanim putem, stvarno, uz molbu za odgovor do navedenog datuma. Tek tada zatražiti dijagnozu, i to pisanu, prije nego što itko išta demontira.

Koja prava pritom imate, ovisi o tome je li se prodavalo privatno ili poslovno, u kojoj je zemlji ugovor sklopljen i što piše u ugovoru. To nije usputna rečenica, nego cijelo pitanje — a na njega odgovara mjerodavni pravni poredak, a ne prodavatelj ni vodič. Dokumentacija iz prvog koraka koristi u svakoj od tih varijanti.

Nakon prvog tjedna automobilu treba malo, ali redovito. Jednom mjesečno tlak u gumama na hladnom vozilu i pogled uokolo, jednom kvartalno razina ulja, jednom godišnje iskrena procjena kočnica. To nije njega, nego knjigovodstvo: bilježite kako su se brojevi pomaknuli u odnosu na nultu točku.

Svaki račun ide u istu mapu, odmah, a ne na kraju godine. Tko prodaje, na kraju prodaje i tu mapu — a kupac više vjeruje hrpi računa nego bilo kojoj rečenici u oglasu. Hrpa ne nastaje retroaktivno.