Očitavanje memorije grešaka: što OBD kod kaže, a što ne

Vozila posljednjih desetljeća imaju standardiziranu dijagnostičku utičnicu, najčešće u prostoru za noge na vozačevoj strani ili iza obližnjeg poklopca. Propisana je kako bi se greške važne za ispušne plinove mogle očitati jedinstvenim uređajem. Preko istog priključka danas servisni uređaji razgovaraju s gotovo svim upravljačkim jedinicama u vozilu.

Standardiziran je pritom samo dio. Greške motora i ispušnog sustava može dohvatiti svaki jednostavan čitač; zračni jastuci, ABS, mjenjač, komforna elektronika i sustavi za pomoć vozaču često govore jezikom specifičnim za proizvođača i traže uređaj koji ga poznaje. Jeftin adapter koji javlja „nema grešaka” stoga je možda samo negdje propustio pogledati.

Standardizirani kod greške sastoji se od jednog slova i četiri znaka. Slovo označava područje: P pogonski sklop, C podvozje, B karoseriju i unutrašnjost, U komunikaciju između upravljačkih jedinica. Prva znamenka iza slova razlikuje standardizirane kodove, koji kod svih proizvođača znače isto, od kodova specifičnih za proizvođača, čije značenje određuje samo proizvođač.

Opis običnim riječima koji čitač prikazuje uz kod prijevod je tog broja. Kod kodova specifičnih za proizvođača opći uređaj ponekad pogađa — i promaši. Tko traži značenje nekog koda, stoga ga pretražuje zajedno s markom i motorom.

Upravljačka jedinica javlja da je izmjerena vrijednost izvan očekivanog raspona ili da signal nedostaje. Ne zna zašto. Kod koji smjesu opisuje kao presiromašnu može potjecati od propuštanja zraka u usisnom vodu, slabog tlaka goriva, zaprljanog mjerača mase zraka ili neispravne sonde. Sonda javlja — kriva je samo u jednom od tih slučajeva.

Tko mijenja dijelove prema kodu, dakle, pogađa novcem vlasnika vozila. Prava dijagnoza počinje nakon očitavanja: pregled izmjerenih vrijednosti, provjera vodova i utikača, ciljano ispitivanje. Upravo je taj rad ono što servis naplaćuje kao dijagnozu.

Uz mnoge greške upravljačka jedinica sprema snimku okolnosti: temperaturu motora, broj okretaja, brzinu i opterećenje u trenutku greške. Ti su podaci često vredniji od samog koda jer pokazuju je li se greška pojavila na hladnom ili toplom motoru, u praznom hodu ili pod opterećenjem.

Tome se pridodaje status zapisa: trenutačno prisutan, sporadičan ili samo spremljen, a kod nekih uređaja i brojač koji pokazuje koliko se puta pojavio. Jednokratan zapis nakon pokretanja motora pomoću kabela nešto je drugo od zapisa koji se vraća pri svakoj vožnji.

Osim spremljenih grešaka većina čitača prikazuje izmjerene vrijednosti u stvarnom vremenu: temperaturu rashladne tekućine, broj okretaja, temperaturu usisnog zraka, napone senzora, a kod benzinskih motora korekcije smjese. Time se simptom često može potvrditi ili isključiti — motor koji se nikad pravilno ne zagrije to pokazuje na krivulji temperature prije nego što nastane kod greške.

Za tumačenje su ipak potrebne zadane vrijednosti, a one stoje u dokumentaciji proizvođača, a ne u aplikaciji. Vrijednost koja izgleda neobično za taj motor može biti normalna. Izmjerene vrijednosti stoga su dobra podloga za razgovor sa servisom, ali rijetko dijagnoza sama za sebe.

Svaki čitač može obrisati memoriju grešaka i lampica se tada gasi. Ako uzrok i dalje postoji, lampica se vraća, ponekad nakon nekoliko minuta, ponekad nakon nekoliko dana. U međuvremenu su izbrisani snimka stanja i brojač — dakle upravo one informacije s kojima bi servis brže došao do uzroka.

Brisanje usto ostavlja trag. Testovi spremnosti nadzora ispušnih plinova nakon toga stoje na „nije dovršeno” sve dok vozilo ne prođe niz voznih stanja. Pri tehničkom pregledu i pri kupnji rabljenog automobila to je znak da je netko nedavno brisao.

Jednostavan adapter s aplikacijom dobar je za prvu orijentaciju: javlja li se neko područje, je li greška trenutačna, kako izgledaju neke izmjerene vrijednosti? Za razgledavanje rabljenog automobila dobar je alat, ako se prodavatelj slaže.

Servis radi s uređajima koji poznaju kodove specifične za proizvođača, vođene postupke ispitivanja i prilagodbe, te s iskustvom o tome koji je uzrok čest kod kojeg motora. Unaprijed pitajte kako se dijagnoza naplaćuje — po vremenu ili paušalno — i uračunava li se u cijenu naknadnog popravka. Odgovor se razlikuje od servisa do servisa.

Pri kupnji rabljenog vozila očitavanje je jedna od rijetkih provjera koje u nekoliko minuta nešto kažu o elektronici. Tri su stvari poučne: spremljene greške, čak i kad nijedna lampica ne svijetli; testovi spremnosti koji stoje na „nije dovršeno”; i kontrolne lampice koje se pri uključivanju paljenja uopće ne upale.

Svježe izbrisana memorija nije dokaz prešućene greške — nakon radova na akumulatoru ona je normalna. Vrijedi je ipak pitati, a odgovor bi se trebao slagati s onim što piše u servisnoj knjižici i na računima.

Ako ste sami očitali greške, servisu dajte kodove sa snimkom stanja — kao snimku zaslona ili popis — i prethodno ništa ne brišite. Tome pripadaju simptomi vlastitim riječima: kada, koliko često, pod kojim okolnostima. Zamolite da se rezultat dijagnoze zabilježi pisano, s izmjerenim vrijednostima na koje se servis oslanja.

Na Carvexiji servise s njihovim uslugama nalazite u popisu servisa. U upitu za termin napišite da je riječ o dijagnostici, navedite kodove i lampicu te pitajte kako servis namjerava postupiti. Servis koji prije prve brojke objasni kako namjerava tražiti uzrok u pravilu je i onaj koji ga pronalazi.