Blagi, puni i plug-in hibrid — razlika

Svaki hibrid ima motor s unutarnjim izgaranjem, električni stroj i spremnik energije. I svaki koristi istu temeljnu ideju: energija kočenja, koja bi se inače izgubila kao toplina u diskovima, vraća se preko električnog stroja u spremnik i poslije se ponovno koristi za vožnju. To je jedina točka na kojoj hibridi doista dobivaju energiju — sve ostalo je premještanje.

Druga zajednička prednost jest radna točka. Motor s unutarnjim izgaranjem učinkovito radi samo u uskom području broja okretaja i opterećenja; u gradskom prometu rijetko je ondje. Električni stroj može prisiliti motor u to područje preuzimanjem vršnih opterećenja ili odvođenjem viška. Zato hibridi najviše štede u gradskom prometu, a najmanje na autocesti.

Razlikuje se koliko je velik električni stroj, koliko energije spremnik prima i može li se puniti izvana. O tome ovisi sve ostalo.

Blagi hibrid (engl. mild hybrid) zamjenjuje alternator i anlaser jednim električnim strojem, najčešće na vlastitoj mreži od 48 volti s malom baterijom. Smješten je na remenskom pogonu ili između motora i mjenjača. Odlučujuće je što ne može: blagi hibrid ne vozi na struju. Za to nema ni snage ni pohranjene energije.

Što može, troje je. Rekuperira pri kočenju i usporavanju, podupire motor pri pokretanju i ubrzavanju kratkim poticajem i omogućuje jedrenje (vožnju s ugašenim motorom): pri stalnoj vožnji bez zahtjeva za opterećenjem motor se gasi, dok opskrba električne mreže vozila teče dalje. Pokretanje nakon toga toliko je brzo i tiho da ga vozač jedva primijeti.

Ušteda je stvarna, ali mala — niski jednoznamenkasti postotak u potrošnji, najviše u gradskoj vožnji i vožnji izvan grada. Zauzvrat je dodatni trošak malen, težina jedva raste i nema spremnika koji bi mogao skupo stariti. Kao rabljeno vozilo, blagi je hibrid tehnički gotovo jednako nezahtjevan kao čisti motor s unutarnjim izgaranjem.

Puni hibrid ima znatno veći električni stroj — često dva — i spremnik reda veličine jedne do dvije kilovatsate (kWh). Time može kratke dionice prijeći isključivo na struju: kretanje, puzanje u koloni, kotrljanje kroz zonu s ograničenjem od 30 km/h. Puni se isključivo iz energije kočenja i iz motora s unutarnjim izgaranjem; utikača nema.

Rasprostranjena izvedba razdvaja broj okretaja i okretni moment od kotača preko planetarnog prijenosnika, tako da motor s unutarnjim izgaranjem može raditi u svojem najpovoljnijem području neovisno o brzini vožnje. To ujedno objašnjava karakterističan zvuk pri ubrzavanju: broj okretaja motora slijedi zahtjev za snagom, a ne brzinu.

Dobitak u gradskom prometu je znatan, jer se tamo neprestano koči i kreće. Na autocesti se svodi na gotovo ništa: pri stalnoj vožnji ne koči se, dakle nema što rekuperirati, a dodatnu težinu treba vući sa sobom. Tko pretežno vozi autocestom, puni hibrid kupuje prije svega udobnost i mirnoću hoda, a ne potrošnju.

Plug-in hibrid ima isti sklop kao puni hibrid, ali spremnik deset ili više puta veći i priključak preko kojeg se puni izvana. Time prijeđe znatnu dionicu isključivo na struju — dovoljno za većinu svakodnevnih puteva — a za sve ostalo ima na brodu punovrijedan motor s unutarnjim izgaranjem.

Na papiru je to najbolje od svih svjetova. U praksi sve ovisi o jednom uvjetu: mora se puniti. Plug-in koji nikad ne visi na kabelu jest motor s unutarnjim izgaranjem koji vozi nekoliko stotina kilograma baterije i električnog stroja — i zato troši više od istog modela bez hibridnog pogona. To nije rubni slučaj; to je najčešći obrazac kod vozila koja su vožena kao službeni automobili.

Iz toga proizlazi jedino smisleno pravilo kupnje za tu izvedbu: plug-in se isplati ako punite kod kuće ili na poslu i ako se vaši dnevni putovi pretežno uklapaju u električni domet. Ako nedostaje jedan od ta dva uvjeta, puni je hibrid iskreniji izbor, a čisti električni automobil dosljedniji.

Izvedba sama ništa ne govori; tek profil vožnje od toga čini račun. Četiri profila pokrivaju većinu slučajeva:

Pritom je važna iskrenost prema samom sebi. Misli se na profil zadnjih dvanaest mjeseci, a ne na onaj koji se zamišlja za nadolazeće mjesece — putovanje na odmor koje se događa dvaput godišnje ne mijenja račun.

Svaki hibrid nosi dva pogona. Kod blagog hibrida to jedva utječe na težinu, kod punog osjetno, kod plug-ina jasno. Veća masa znači više energije za ubrzavanje, veći otpor kotrljanja, veće trošenje guma i kočnica i u mnogim slučajevima manju nosivost. Kod karavana koji potpuno natovaren putuje na odmor, nosivost je broj koji se unaprijed pročita.

Složenost je drugi račun. Dva pogona znače dva rashladna kruga, energetsku elektroniku, visokonaponsku mrežu i upravljanje koje oboje usklađuje. Zato otpadaju anlaser i alternator, a kočnice traju dulje jer se velik dio usporavanja događa električno — što pak dovodi do toga da diskovi prije zahrđaju nego što se istroše. Pri probnoj vožnji stoga spada i jače kočenje.

Kod blagog hibrida baterija od 48 volti mala je i u odnosu na vrijednost vozila povoljna za zamjenu. Kod punog hibrida spremnik je veći, ali još uvijek pregledan, a strategija rada drži ga u uskom prozoru napunjenosti, što ga štedi. Kod plug-ina spremnik je najskuplja pojedinačna stavka vozila, a njegovo stanje treba provjeriti kao kod električnog automobila.

Dva pitanja prethodnom vlasniku plug-ina govore više od bilo kojeg podatka iz prospekta: koliko se često punilo i gdje? Vozilo koje je svake večeri visjelo na vlastitom zidnom punjaču (wallbox) ima drukčiji tijek potrošnje od onog čiji kabel za punjenje još leži u originalnom pakiranju u prtljažniku. Sam kabel za punjenje pritom je koristan pokazatelj.

I napomena koja često izostaje: i puni hibridi i plug-in hibridi u pravilu imaju vlastito, dulje jamstvo na visokonaponski spremnik, vezano uz vrijeme i kilometražu, koje se pri promjeni vlasnika najčešće nastavlja. Koliko još traje, pripada u pregovore o cijeni.

Prije nego što se odlučite za izvedbu, tjedan dana bilježite svoje vožnje: duljinu, okolinu, brzinu. Nakon toga se izbor donosi za deset minuta, jer se račun gotovo sam slaže — veći udio grada govori za puni hibrid, utičnica na parkirnom mjestu uz kratke svakodnevne puteve za plug-in, visok udio autoceste protiv oboje.

A ako je odgovor da su gotovo svi putovi kratki i da postoji mogućnost punjenja, onda dosljedan nastavak tog računa nije hibrid, nego električni automobil. Hibrid je pravi izbor za sve kod kojih nedostaje točno jedan od ta dva uvjeta.