Koliko kilometara godišnje je normalno?

Kao okvirna brojka, prosječna godišnja kilometraža osobnog automobila u Europi kreće se u redu veličine od oko petnaest tisuća kilometara. To je srednja vrijednost preko vrlo različitih načina korištenja i zato služi samo jednoj stvari: kao gruba provjera vjerodostojnosti. Šest godina staro vozilo s kilometražom oko devedeset tisuća neupadljivo je; ono s dvadeset tisuća i ono s dvjesto pedeset tisuća nije — obje trebaju objašnjenje, a obje često imaju dobro.

Raspršenost oko te srednje vrijednosti ogromna je i slijedi ponajprije tri obilježja: mjesto prebivališta vlasnika, pogon i svrhu. Vozilo koje je bilo registrirano u gradu s gustim javnim prijevozom vozi malo; ono iz regije iz koje se putuje na posao, bez željezničke veze, vozi puno. Dizelska vozila u prosjeku su iznad benzinaca jer su ih većinom kupovali oni koji puno voze — upravo zbog toga se isplate.

Zato godina u oglasu pomaže manje od pitanja o prethodnom vlasniku. Službeno vozilo terenskog zastupnika, drugi automobil jedne obitelji i vozilo iz ostavštine pri istoj kilometraži imaju tri različita stanja, a razlika je veća od razlike između dvaju godišta.

Trošenje ne nastaje ravnomjerno po prijeđenom putu. Motor se nerazmjerno troši u prvim minutama nakon hladnog starta, dok je ulje još hladno i gusto, a gorivo se kondenzira na stijenkama cilindara. Spojka, kočnice i ovjes u gradskom se prometu po kilometru troše višestruko brže nego na autocesti. Mjenjač u gradskom prometu mijenja stupnjeve deset puta češće.

Odatle slijedi pravilo koje proturječi većini usporedbi oglasa: vozilo s velikom kilometražom na autocesti može biti u znatno boljem stanju od gradskog vozila s polovicom toga. Sto osamdeset tisuća kilometara koje je trgovački putnik prešao na tri dionice tjedno blaže je za mehaniku nego šezdeset tisuća koje se sastoje od svakodnevna četiri kilometra do posla.

To se vidi na vozilu, a ne u oglasu. Udarci kamenčića na prednjem braniku i vjetrobranskom staklu, ravnomjerno istrošen komplet guma i unutrašnjost koja jedva izgleda korištena govore za duge dionice. Izlizani bočni oslonac vozačkog sjedala, ručica mjenjača izlizana do sjaja, ogrebotine od parkiranja na oba branika i jako istrošeni kočioni diskovi govore za kratke dionice. Pitajte uz to i za uobičajenu relaciju prethodnog vlasnika — odgovor se rijetko izmisli, jer nitko ne računa da je važan.

Pretpostavka da je malo uvijek bolje najskuplja je zabluda u ovom području. Vozilo koje stoji stari na drugi način, a taj je način lošije dokumentiran jer se ne mjeri u kilometrima. Štete od dugog stajanja obično se pojavljuju tek nakon kupnje, i to zajedno.

Posebno su pogođeni guma i gumeni dijelovi, tekućine i sve što živi od kretanja. Gume stare nakon godina, neovisno o profilu; kočioni diskovi zahrđaju i pri prvom kočenju postaju neokrugli; brtve otvrdnu i počinju se „znojiti”; kočiona tekućina upija vodu; gorivo stari, a kod benzinaca se u spremniku i vodovima taloži ostatak. Akumulator najlošije od svih dijelova podnosi dugo stajanje.

Kilometraža košta na dva mjesta: pri preprodaji i kod sljedeće velike stavke održavanja. Prvo je tržišna konvencija, drugo je tehnika. Oboje se može unaprijed izračunati, a taj je račun važniji od usporedbe dvaju oglasa.

Na tržištu cijena ne pada ravnomjerno, nego u stepenicama na okruglim brojevima, jer ondje stoje filtri kupaca. Vozilo malo ispod takve granice zato se u odnosu na svoje stanje trguje skupo, a ono malo iznad razmjerno jeftino. Tko pri kupnji svjesno prijeđe preko takve granice, kupuje isto trošenje jeftinije — i poslije ga preprodaje uz isti odbitak.

Tehnički ne računa se kilometraža, nego razmak do sljedećeg roka. Zato ne pitajte „koliko kilometara?”, nego: kada dospijeva zupčasti remen, dokle su došle kočnice i spojka, kada je sljedeći tehnički pregled? Vozilo s visokom kilometražom kojemu je sve svježe napravljeno može biti povoljniji izbor od onoga s niskom kilometražom kojemu sve dospijeva istodobno.

Kod električnog vozila pitanje se pomiče. Pogonski sklop ima malo pokretnih dijelova, kočnice štedi rekuperacija, a zamjena ulja otpada; kilometri se na mehaniku odražavaju razmjerno manje. Važno je stanje pogonske baterije — a ono ne ovisi samo o kilometraži.

Litij-ionska ćelija stari istodobno na dva načina: brojem ciklusa punjenja i vremenom, pri čemu temperatura i napunjenost tijekom stajanja ubrzavaju starenje uvjetovano vremenom. Vozilo s visokom kilometražom koje je većinom vozilo u srednjem rasponu napunjenosti i rijetko se punilo na brzom punjaču stoga može stajati bolje od malo voženog koje je godinama stajalo na suncu s punom baterijom.

Praktično to znači: kod električnog vozila izvješće o stanju baterije zamjenjuje raspravu o kilometraži. Kako se ono može dobiti i što vrijednosti znače, opisano je u posebnom članku u vodiču.

Usporedite kilometražu s datumom prve registracije i brojem vlasnika. Šest vlasnika u osam godina uz nisku kilometražu neuobičajena je kombinacija; jedan vlasnik s vrlo visokom kilometražom uobičajena je. Proturječja između tih triju podataka najbrži su filtar koji postoji, a ne košta ništa.

Ako kilometraža ne odgovara istrošenosti, to nije tema za pregovaranje, nego razlog za odustajanje. Koje provjere pritom vrijede — trag u papirima, istrošenost, elektronički trag — opširno stoji u članku o manipulaciji brojačem kilometara i ovdje se ne ponavlja.

Treći je izvor posljednje službeno izvješće o tehničkom pregledu. U njemu stoji kilometraža vozila na dan pregleda, zabilježena od strane koja na tome nema interesa. Preračunajte od te točke: odgovara li put prijeđen od tada proteklom vremenu i onome što prodavatelj priča o svojoj uporabi?

Velik dio mlađeg tržišta rabljenih vozila čine vozila vraćena s leasinga i flotna vozila, a njihova kilometraža nije slučajnost, nego ugovorna vrijednost. Leasing ugovori sklapaju se na godišnju kilometražu, a tko je prekorači, doplaćuje. Zato se vozila gomilaju neposredno ispod dogovorene granice — i zato se kod trogodišnjih vozila upadljivo često vide kilometraže koje se bez ostatka mogu podijeliti s tri.

Za kupca je to pretežno dobra vijest. Vozilo iz leasing ugovora u pravilu je održavano prema planu, jer je ugovor to tražio, i prije vraćanja dovedeno u definirano stanje. Druga strana medalje: vozio ga je netko kome nije pripadalo, a njegovalo se do roka vraćanja, ne i preko njega.

Praktično to znači: kod vozila vraćenog s leasinga pozornije pogledajte potrošne dijelove koji bi dospjeli neposredno nakon roka vraćanja — gume tek iznad minimalne dubine profila, kočione pločice pri kraju vijeka, tehnički pregled koji uskoro dolazi. To nije nedostatak, ali jest račun koji pripada kupovnoj cijeni.

Filtar kilometraže postavite šire nego što vam savjetuje osjećaj, a filtar za godinu proizvodnje uže. Godina određuje razinu tehnike, sigurnosnu opremu i opskrbu rezervnim dijelovima; kilometraža određuje ponajprije cijenu. Tko filtar kilometraže postavi preusko, izbacuje njegovana vozila kojima se puno vozilo, a ostaju mu vozila kratkih dionica.

I ne uspoređujte vozila, nego preostalu uporabu. Pošteno mjerilo jest što će vas vozilo koštati godišnje dok ga ponovno ne predate — kupovna cijena minus očekivana preprodajna vrijednost, plus održavanje koje u tom razdoblju dospijeva. U tom računu njegovano vozilo s visokom kilometražom redovito pobjeđuje nenjegovano s niskom.