Kako ispravno provjeriti klima-uređaj u rabljenom autu

Sustav radi s rashladnim sredstvom koje kruži u krugu. Kompresor ga sabija, u kondenzatoru ispred hladnjaka predaje toplinu vanjskom zraku i postaje tekuće, ekspanzijski element ga rasterećuje, a u isparivaču iza armaturne ploče ponovno isparava i pritom oduzima toplinu zraku u unutrašnjosti. Sušač prima vlagu koja bi inače u sustavu smrzla ili stvarala kiselinu.

Ključna točka za rabljeni automobil: u rashladnom sredstvu otopljeno je ulje kompresora i kruži s njim. Ako je sustav prazan jer curi ili se godinama ne uključuje, kompresor ne dobiva podmazivanje i njegova se osovinska brtva isušuje. Sustav koji je „samo” prazan stoga je rijetko samo prazan.

To da sustav tijekom godina izgubi nešto rashladnog sredstva normalno je — cijevi nisu potpuno nepropusne za difuziju. Dopunjavanje nakon mnogo godina stoga nije razlog za sumnju. Dvaput dopunjeno u dvije godine jest.

U voznom parku postoje dva rashladna sredstva: starije R134a i novije R1234yf, koje je došlo s prelaskom na sredstva s manjim potencijalom globalnog zagrijavanja u novijim homologacijama tipa. Nisu zamjenjiva, traže različite servisne uređaje i različite priključke — i koštaju vrlo različito.

Koje je u vozilu, ne treba pogađati. U motornom prostoru nalazi se naljepnica s oznakom rashladnog sredstva i količinom punjenja. To je podatak koji se fotografira prije pregleda ako se želi procijeniti koliko košta punjenje — a ne godište, jer prelazak nije kod svih proizvođača tekao istodobno.

Praktično to znači: kod dvaju inače jednakih vozila isti popravak može osjetno različito koštati, samo zbog sredstva. To spada u račun prije nego što se počne pregovarati.

Ruka pred otvorom ne vrijedi kao provjera jer osjećaj ovisi o vanjskoj temperaturi, vlažnosti zraka i temperaturi vlastite ruke. Jednostavan termometar u srednjem otvoru vrijedi. Postupak je uvijek isti i traje deset minuta.

Kod starijih sustava na prednjoj strani kompresora nalazi se magnetska spojka. Pri uključivanju čuje se klik, a broj okretaja u praznom hodu nakratko se spusti. Taj je zvuk koristan znak: kaže da upravljanje uopće oslobađa sustav — što ne čini ako je tlak u sustavu prenizak.

Novija vozila često koriste izvana regulirane kompresore bez spojke: stalno rade i reguliraju protok preko ventila. Ondje klika nema, a njegov izostanak nije nalaz. Tko to ne zna, traži na pogrešnom mjestu.

U oba slučaja važni su zvukovi koji ne spadaju tamo: struganje ili tutnjava koja dolazi s uključivanjem ili škripa remena pri uključivanju — potonje može biti remen, ali i kompresor koji se teško okreće.

Na isparivaču se kondenzira vlaga iz zraka. Voda otječe kroz odvodno crijevo ispod vozila. Lokva čiste vode nakon vožnje s uključenim sustavom stoga je dobar znak: odvod je prohodan.

Ako je nema, a u unutrašnjosti miriše ustajalo, odvod je vjerojatno začepljen — lišćem, prljavštinom ili presavijenim vodom. Voda tada traži drugi put, a on kod mnogih vozila vodi u prostor za noge, često na suvozačevoj strani i često upravo ondje gdje se nalaze upravljačke jedinice. Vlažni tepisi po suhom vremenu stoga nisu estetska mana.

Za provjeru dovoljan je pogled ispod vozila nakon probne vožnje i opip ispod tepiha prije nego što izađete.

Pljesniv miris pri uključivanju obično dolazi od isparivača: trajno je vlažan, a na njegovim lamelama naseljavaju se mikroorganizmi. Dezinfekcija pomaže, ali se ponavlja sve dok se isparivač nakon gašenja ne osuši. Tko posljednjih nekoliko minuta prije odredišta isključi sustav i pusti samo ventilator, to smanjuje.

Drugi razlog slabe učinkovitosti banalan je, a ipak se previđa: filtar kabine. Ako je začepljen, stiže malo zraka, a zrak koji stigne ne djeluje hladno iako krug radi besprijekorno. Filtar je jedan od najjeftinijih dijelova na vozilu i kod mnogih je modela dostupan u nekoliko minuta — prije svake ocjene klima-uređaja vrijedi baciti pogled na njega.

Dijelovi sustava razlikuju se manje po cijeni nego po radu koji zahtijeva njihova zamjena. Kondenzator i sušač nalaze se sprijeda i pristupačni su. Kompresor je skup, ali dohvatljiv. Isparivač se nalazi u klima-kutiji iza armaturne ploče, a kod većine vozila armaturna se ploča zbog toga mora skinuti.

Zato kod neispravnog sustava pitanje nije „koliko košta dio”, nego „gdje je curenje”. Traženje curenja kontrastnim sredstvom daje odgovor na to, i to je razumno prvi izdatak — a ne treće punjenje.

Kompresor koji je mehanički uništen donosi dodatno pravilo: njegove se čestice od trošenja raznose po cijelom krugu. Pošteno popravljanje zato dodatno mijenja sušač i ekspanzijski element te ispire vodove. Račun na kojem stoji samo kompresor razlog je zašto ni drugi kompresor ne traje dugo.

U električnom vozilu rashladni krug rijetko služi samo udobnosti. Često hladi i bateriju, a gdje je ugrađena toplinska pumpa, isti krug zimi radi obrnuto i grije unutrašnjost uz manju potrošnju struje nego što bi trebalo čisto otporno grijanje.

Neispravan sustav tada ne košta samo ugodu, nego zimi doseg, a pri brzom punjenju možda i snagu punjenja, jer baterija ne može održati svoju temperaturu. Provjera je ista kao gore; posljedice nalaza su veće.

Dovoljna su tri pitanja, a na sva tri može se odgovoriti dokumentima: kada je sustav zadnji put punjen, je li se pritom tražilo curenje i koje je rashladno sredstvo navedeno na naljepnici. Prodavatelj koji pokaže račun ima tri odgovora na jednom listu.

Ako klima ostaje hladna, a odgovori su vjerodostojni, tema je riješena. Ako ostaje mlaka, to je stavka s rasponom — od dopunjavanja do skinute armaturne ploče —, a taj raspon valja razjasniti prije nego što pristanete na kupnju, a ne poslije.