Rashladna tekućina i pregrijavanje: što govori pokazivač

Motor s unutarnjim izgaranjem samo dio energije iz goriva pretvara u gibanje; velik dio postaje toplina, a ona se mora odvesti. Rashladna tekućina preuzima je u glavi motora i u bloku motora, pumpa je tjera do hladnjaka na prednjem dijelu vozila, a tamo toplinu predaje zraku. Termostat odlučuje hoće li tekućina ići kroz hladnjak ili ostati u malom krugu kako bi se motor brzo zagrijao. Preko izmjenjivača topline grijanja isti krug grije i unutrašnjost vozila.

Rashladna tekućina pritom je više od vode. Koncentrat, najčešće na bazi glikola, snižava ledište i podiže vrelište. Dodaci štite aluminij, lijevano željezo, bakar i brtve od korozije i naslaga te podmazuju brtvu pumpe za vodu. Kad je topao, krug je pod tlakom, što vrelište dodatno podiže; zato je čep ekspanzijske posude ventil, a ne običan zatvarač.

I električni automobili i hibridi imaju krugove hlađenja — za bateriju, energetsku elektroniku i motor. Za njih se brine prema planu održavanja proizvođača. Ovaj članak ostaje kod motora s unutarnjim izgaranjem.

Rashladne se tekućine manje razlikuju po glikolu nego po dodacima za zaštitu od korozije. Starije vrste rade s anorganskim tvarima poput silikata, novije s organskim kiselinama, a između njih postoje i mješovite. Svaka je vrsta prilagođena materijalima određenih motora, a proizvođači je odobravaju prema vlastitoj normi. Koja je to norma, piše u uputama za uporabu vozila.

Boja tu ne pomaže. To je bojilo koje svaki proizvođač bira po vlastitom nahođenju; dvije jednako obojene tekućine mogu biti kemijski različite, a dvije različito obojene jednake. Tko dolijeva prema boji, pogađa.

Miješanje je loše iz dva razloga. Neki se dodaci ne podnose pa se talože u pahuljicama ili stvaraju gel koji začepljuje cjevčice hladnjaka i izmjenjivač topline grijanja. A čak i kad se ništa ne istaloži, zaštitne se tvari međusobno razrjeđuju sve dok nijedna nije prisutna u količini za koju je predviđena. U nuždi čista voda dovozi vozilo do servisa; nakon toga se mjeri zaštita od smrzavanja, a krug se vraća na pravu vrstu i pravi omjer.

Rashladna tekućina i stari, jer se dodaci troše. Neki proizvođači propisuju zamjenu nakon određenog vremena ili prijeđenih kilometara, drugi ne; mjerodavan je plan održavanja vozila.

Krug hlađenja je zatvoren. Razina u ekspanzijskoj posudi varira s temperaturom, ali tjednima ne pada. Ako ipak padne, tekućina negdje odlazi, a pitanje je samo ide li prema van ili prema unutra.

Prema van je bezazleniji slučaj, jer se vidi: kapi ispod vozila, bijele ili obojene naslage na crijevima, obujmicama, hladnjaku ili pumpi za vodu, slatkast miris nakon vožnje. Neispravan izmjenjivač topline grijanja pokazuje se u unutrašnjosti — vlažan tepih u prostoru za noge, stakla koja se masno zamagljuju. Rashladna tekućina je otrovna, a zbog slatkog okusa opasna i za životinje; lokve treba pobrisati.

Prema unutra je ozbiljniji slučaj. Neispravna brtva glave motora ili napuknuta glava propušta rashladnu tekućinu u prostor izgaranja ili u ulje, a kod mnogih dizelskih motora iznutra može procuriti i hladnjak povrata ispušnih plinova. Znakovi su bijeli dim slatkastog mirisa iz ispuha i kad je motor topao, mjehurići u ekspanzijskoj posudi dok motor radi, krug koji je pod tlakom iako je motor hladan i, u najgorem slučaju, svijetlosmeđa kremasta emulzija u ulju. To je nalaz za servis; servis može jednostavnim testom dokazati ispušne plinove u rashladnoj tekućini.

Brtvila koja se uliju u hladnjak privremeno su rješenje za malo vanjsko propuštanje, a ne popravak. Mogu začepiti iste fine kanale kao i istaložena rashladna tekućina.

Pumpu za vodu kod mnogih motora pogoni zupčasti remen, kod drugih višeklinasti remen ili je električna. Troši se na ležaju i brtvi: pumpa koja se vlaži na rasteretnom otvoru ili stvara šumove najavljuje svoj kraj. Ondje gdje je spojena na zupčasti remen, obično se mijenja zajedno s remenom, jer je posao isti, a pumpa koja propušta uništava novi remen.

Termostat može zakazati na dva načina. Ako ostane otvoren, motor se zagrijava samo polako ili nikad kako treba: pokazivač ostaje nisko, grijanje je mlako, potrošnja raste. To je neugodno, ali nije akutno. Ako ostane zatvoren, tekućina ne stiže do hladnjaka i motor se brzo pregrijava, često već na prvim kilometrima. Kod nekih je motora termostat elektronički reguliran i javlja se preko memorije grešaka.

Ventilator ima klasičnu sliku kvara. Na autocesti kroz hladnjak struji dovoljno zraka i sve je neupadljivo. U koloni ili na semaforu tog strujanja zraka nema pa mora uskočiti električni ventilator. Ako se ne pokrene, temperatura raste upravo ondje gdje se vozi polako, a pada čim se nastavi vožnja. Uzrok su motor ventilatora, relej, osigurač ili upravljanje. Slično djeluje hladnjak čija su rebra izvana zapušena kukcima i lišćem.

Nakon svakog zahvata na krugu hlađenja mora se odzračiti. Zračni mjehur u glavi motora ili u krugu grijanja dovodi do pregrijavanja na mjestu na kojem senzor ništa ne primjećuje, i do grijanja koje ostaje hladno.

Kod mnogih je vozila pokazivač temperature namjerno umiren: kazaljka stoji u širokom području u sredini kako uobičajena kolebanja nikoga ne bi uznemirivala. Obrnuto to znači da kazaljka koja se vidljivo penje iznad sredine već pokazuje jasno odstupanje. Mnoga vozila uz to javljaju crvenu kontrolnu lampicu ili tekst na zaslonu.

Ako pokazivač raste, a još nije u crvenom području, smanjite opterećenje. Isključite klima-uređaj, grijanje postavite na najvišu razinu, a puhalo na maksimum: izmjenjivač topline grijanja drugi je, mali hladnjak i tako izvlači toplinu iz motora, čak i ako je u unutrašnjosti neugodno. Bez punog gasa, bez uzbrdica s prikolicom, a u koloni radije držite razmak nego da stalno krećete.

Ako pokazivač dosegne crveno područje ili se upali crvena kontrolna lampica, zaustavite se čim je sigurno i ugasite motor. Nastavak vožnje riskira izvijenu glavu motora i progorjelu brtvu — štete koje od jednog crijeva naprave cijeli motor. A čak i ako se nakon toga sve opet čini normalnim, motor koji se pregrijao pripada u servis: uzrok nije nestao samo zato što kazaljka opet stoji u sredini. Do tada vrijedi:

Krug hlađenja pri razgledavanju spada među područja koja puno otkrivaju, a traže malo alata. Preduvjet je hladan motor. Zamolite prodavatelja da vozilo prije vašeg posjeta ne vozi — to pomaže i kod hladnog pokretanja, a motor koji je pri vašem dolasku već topao vrijedan je pitanja.

Zatim pogledajte ekspanzijsku posudu: razina je između oznaka, a tekućina bistra i ujednačeno obojena. Smećkasti mulj, uljni film na površini ili tamni rubovi u posudi upućuju na ulje u rashladnoj tekućini. Svjetlucave čestice ili grudice mogu potjecati od brtvila, a tada je netko imao curenje koje nije htio popraviti.

Čep za ulje pokazuje suprotan smjer: svijetlosmeđ, kremast talog na njegovoj donjoj strani može značiti rashladnu tekućinu u ulju. Nastaje, međutim, i od kondenzirane vode kod vozila koje vozi samo kratke relacije, pa je to naznaka, a ne dokaz. Na probnoj vožnji pokazivač dosegne normalno područje i ostaje u njemu, grijanje postane pravilno vruće, a nakon vožnje u motornom prostoru ne miriše slatkasto. Bijela para iz ispuha po hladnom jutru je normalna; bijeli dim kad je motor topao nije.

A u dokumentaciji: zamjena rashladne tekućine ondje gdje je plan održavanja predviđa, a kod motora sa zupčastim remenom pumpa za vodu pri zadnjoj zamjeni remena. Ako sumnje ostanu, test na ispušne plinove u rashladnoj tekućini mali je trošak u odnosu na ono što isključuje.