Punjenje na odredištu: utičnica, hotel, kamp

Napunjena energija je snaga puta vrijeme. To se množenje podcjenjuje jer snaga stoji na zaslonu, a vrijeme ne. Skromna veza koja radi dvanaest sati isporučuje više od snažne punionice tijekom stanke za kavu — i isporučuje to dok pokraj nje nitko ne čeka.

Odatle slijedi redoslijed za svako putovanje: najprije razjasniti gdje se spava i ima li ondje struje; tek zatim planirati rutu. Tko radi obrnuto, gradi putovanje od stajanja radi punjenja i čudi se što je naporno.

Druga je prednost tehničke naravi. Mala snaga punjenja znači mali C-rate, malo otpadne topline i prozor punjenja koji se može slobodno odabrati — uključujući mogućnost da se ostane ispod najviših postotaka. To je najblaži tretman koji baterija na putovanju može dobiti.

U velikim dijelovima Europe vrijede isti napon i ista frekvencija. Oblik kućanske utičnice ipak nije posvuda isti: Švicarska ima vlastiti sustav s pomaknutim kontaktima, Francuska i Belgija rade sa zaštitnim zatikom umjesto bočnih stezaljki, Italija poznaje nekoliko promjera jedan pored drugoga, a Danska, Irska i Ujedinjeno Kraljevstvo imaju po još jedan oblik. Putni adapter iz kozmetičke torbice za to nije predviđen.

Razlika nije u obliku, nego u trajnom opterećenju. Adapter za jedan punjač uređaja vuče desetinu onoga što kabel za nužno punjenje vuče satima. Jeftini putni adapteri imaju male kontaktne površine i opružne limene kontakte; pod trajnim opterećenjem zagrijavaju se, a zagrijavanje je predstadij pregaranja. Tko u inozemstvu puni na kućanskoj utičnici, treba adapter koji je predviđen za trajnu struju kabela za punjenje i tako označen.

Tome se pridodaje ono što je iza utičnice, a to joj se ne vidi. U starijim zgradama nekoliko prostorija visi na jednom strujnom krugu, stezaljke su desetljećima stare, a zaštitna sklopka za struju kvara mjestimice posve nedostaje ili nije one vrste koju zahtijeva vozilo s istosmjernim međukrugom. Dopuštenje iznajmljivača nije ocjena instalacije.

Na kampovima, u radionicama, na imanjima i u mnogim podzemnim garažama visi plava ili crvena industrijska utičnica. Plava vodi jednu fazu, crvena tri. Obje su građene za trajno opterećenje, imaju velike okrugle kontakte, zaključavanje i brtvu — upravo ona svojstva koja kućanskoj utičnici nedostaju. Gdje takva utičnica postoji, u svakom je pogledu bolja od kućanske.

Jakost struje stoji na samoj utičnici i govori što je dopušteno — ne što je straga na razdjelniku doista osigurano. Na kampu je osiguranje po mjestu često znatno manje nego što oblik sugerira, jer cijeli kamp visi na zajedničkom dovodu. Zato pitanje o osiguranju treba postaviti pri prijavi, a ne za večerom.

Za kabel za nužno punjenje postoje adapterski nastavci za oba oblika. Oni su najsmisleniji dio putne opreme jer od improviziranog rješenja prave uredno. Ono što ne mogu: povećati snagu. Ugrađeni punjač ostaje granica, a na jednofaznoj plavoj utičnici i vozilo predviđeno za trofazno puni jednofazno.

„Imate li punionice?” pogrešno je pitanje, jer je odgovor gotovo uvijek da, a gotovo nikad ne znači ono što gost misli. Kuća sa sto soba i dvije točke punjenja ima punionice. Ono što mora znati tko stiže navečer nešto je drugo.

Korisna su pitanja koja iznuđuju broj ili jasno ne. Koliko točaka, koji priključak, izmjenična ili istosmjerna struja, rezervirano ili ne, iza rampe ili slobodno dostupno, s određenom karticom ili bez nje. A najvažnije na kraju: postoji li uz to obična utičnica u garaži na kojoj se u nuždi smije preko noći malo dopuniti?

Odgovor „imamo dvije točke, obje tip 2, bez rezervacije” koristan je jer omogućuje planiranje: pri punoj zauzetosti ujutro se vozi do najbliže javne punionice i svejedno nijedna vožnja nije propala. Odgovor „imamo punionice” ne omogućuje planiranje i zato ne vrijedi ništa.

Većina kabela za nužno punjenje i mnoga vozila dopuštaju podešavanje struje punjenja. Ta je postavka na nepoznatoj instalaciji najvažniji alat: niža struja manje opterećuje utičnicu, stezaljke i dovod i čini razliku između noći bez uzbuđenja i tople utičnice.

Da se pritom gotovo ništa ne gubi, pokazuje isto množenje kao maloprije. Struja puta napon daje snagu, snaga puta sati energiju. Tijekom duge noći i oprezno podešena struja ostaje korisna količina — za dnevne potrebe većine putovanja dovoljna je.

Dodirnite utičnicu nakon pola sata. Mlako na dodir je normalno, osjetno toplo razlog je da se struja dodatno spusti, a vruće razlog je da se utikač izvuče i od punjenja odustane. Ta provjera ne košta ništa i zamjenjuje svaku tehničku informaciju koju ionako nećete dobiti.

Putna oprema električnog automobila je pregledna, a svakog je dana neupotrebljiva ako je neki njezin dio ostao kod kuće. Zato pripada trajno u vozilo, a ne u podrum.

Tome se pridodaje informacija koja nije predmet: najveća izmjenična struja koju vozilo prima i broj faza. Tko to ne zna, ne može ni procijeniti utičnicu ni odabrati postavku. Stoji u dokumentima vozila i pročita se za dvije minute.

Putovanje na kojem se puni svake noći treba tijekom vožnje samo energiju za dnevnu etapu. To je drukčije planiranje: dan ne određuje domet vozila, nego dionica koju se ionako željelo prevaliti. Brzo punjenje iz sastavnog dijela plana postaje iznimka.

Osobito je to vidljivo ondje gdje su koridori brzog punjenja rijetki. U regijama izvan velikih osi, na otocima i u planinskim dolinama utičnica na odredištu nije hitno rješenje, nego prava infrastruktura. Tko ide onamo, smještaj planira prema priključku, a ne obrnuto.

I ostaje jedno pravilo za slučaj da na odredištu ipak ništa ne radi: posljednja se etapa nikad ne planira s ostatkom energije koji je taman dovoljan. Tko stigne s dovoljnom rezervom, sutradan ima izbor. Tko stigne bez nje, nema ga.