Leasing ili kredit: o čemu ovisi odluka

Kredit kupuje vlasništvo. Banka unaprijed daje iznos kupoprodajne cijene, vi kupujete vozilo i s posljednjom ratom ono je vaše bez ikakvog daljnjeg uvjeta. Što se poslije s njim događa — zadržati ga, prodati, preurediti, voziti dvadeset tisuća kilometara godišnje — više nikoga ne tiče.

Leasing kupuje korištenje na određeno vrijeme. Davatelj leasinga ostaje vlasnik, vi postajete držatelj vozila, i ne plaćate vozilo, nego gubitak vrijednosti tijekom trajanja ugovora plus kamate na vezani kapital. Na kraju vraćate ono što nikad niste posjedovali.

Ta razlika zvuči akademski, a čini cijeli ovaj članak. Objašnjava zašto je leasing rata za isto vozilo niža, zašto leasing ugovor sadrži obveze kakve kreditni ugovor ne poznaje i zašto na kraju roka u jednom slučaju stoji auto, a u drugom prazno parkirno mjesto.

Rata ima tri sastavnice i samo se prva tiče vozila. Dio za amortizaciju izračunani je gubitak vrijednosti: nabavna vrijednost minus dogovorena preostala vrijednost, podijeljeno brojem mjeseci. Kamatni dio je kamata na kapital koji davatelj leasinga tijekom trajanja ugovora drži vezan u vozilu. Tome se pribrajaju troškovi obrade i administracije, često kao jednokratna naknada na početku.

Iz toga proizlazi koje poluge postoje. Visoko postavljena preostala vrijednost snižava ratu jer se manji gubitak vrijednosti raspoređuje na razdoblje trajanja — rizik se zato seli na kraj. Dugo trajanje ugovora također snižava ratu, ali ukupno košta više kamata. Učešće smanjuje iznos na koji se obračunava kamata i time istodobno oba dijela.

Kamatna stopa u leasing ugovoru često uopće nije navedena kao stopa, nego se skriva u razlici između nabavne vrijednosti, preostale vrijednosti i zbroja rata. Ugovor koji je ne iskazuje ipak se može računski provjeriti: tko zbroji učešće, sve rate i preostalu vrijednost te usporedi sa gotovinskom cijenom, troškove financiranja vidi u jednom jedinom broju.

Uobičajeni autokredit je kredit s jednakim anuitetima: rata ostaje ista tijekom cijelog trajanja, ali se njezin sastav mijenja iz mjeseca u mjesec. Na početku je kamatni dio velik, a dio otplate glavnice mali, jer se kamata obračunava na još visok preostali dug. Sa svakom ratom preostali dug malo pada, a budući da kamatni dio ovisi o njemu, dio otplate glavnice u sljedećoj rati automatski raste.

Praktično to znači: u prvoj polovici trajanja preostali dug pada znatno sporije nego što broj plaćenih rata sugerira. Tko nakon dvije od četiri godine želi prodati, otplatio je manje od polovice. To nije nepravilnost, nego oblik krivulje, a izraženija je što je trajanje dulje.

U svakoj kreditnoj ponudi stoje dvije stope, a samo je jedna prikladna za usporedbu. Nominalna kamatna stopa čista je cijena novca. Efektivna kamatna stopa (EKS) uračunava naknade za obradu, način plaćanja i trenutak obračuna — to je broj koji dvije ponude čini usporedivima. Ponude bez EKS-a ne uspoređuje se, nego se procjenjuje.

Usporedba leasinga i kredita preko mjesečne rate bezvrijedna je jer te dvije rate sadrže različite stvari. Usporedivo postaje tek preko ukupnog troška za isto razdoblje, istu kilometražu i isto vozilo — i s preostalom vrijednošću na kraju koju se u oba slučaja pošteno postavlja.

Kod kredita je ta preostala vrijednost iznos koji vozilo na kraju trajanja postiže na tržištu. To je imovina i treba je odbiti od troškova. Kod leasinga za vas ne vrijedi ništa jer pripada davatelju leasinga — osim ako vam ugovor ne daje pravo kupnje po cijeni koja je ispod tržišne vrijednosti.

Budući da vozilo pripada nekome drugome, ugovor propisuje kako s njim postupati. Ti propisi nisu šikaniranje — oni štite izračunanu preostalu vrijednost — ali koštaju novac i ne stoje u rati.

Najskuplja je redovito kombinacija propisanog kasko osiguranja i niske franšize. Tko je navikao na stariji auto koji je osiguran samo obveznim osiguranjem od autoodgovornosti, tu stavku često podcjenjuje za više nego što rata varira između dviju ponuda.

Tijekom financiranja usporedno teku dvije krivulje: tržišna vrijednost vozila i preostali dug kredita. Tržišna vrijednost najstrmije pada u prvim godinama, preostali dug na početku najsporije. U razdoblju između vozilo vrijedi manje od kredita koji se na njemu vodi.

Dok se ništa ne dogodi, to je računski neugodno, a praktično bez posljedica. Problem postaje kod totalne štete ili krađe: kasko osiguranje nadoknađuje vrijednost zamjene, dakle tržišnu vrijednost, a kredit ostaje u punom iznosu. Razliku plaćate za auto koji više ne postoji.

Protiv toga postoji GAP pokriće, koje preuzima upravo tu razliku. Kod leasing ugovora često je uključeno, a kod kredita najčešće nije. Isplati li se, ovisi o visini učešća i duljini trajanja: veliko učešće i kratko trajanje zatvaraju rupu same od sebe, a puno financiranje na mnogo godina široko je otvara.

Leasing odgovara predvidljivom, ujednačenom profilu vožnje i nekome tko ionako mijenja auto svake tri ili četiri godine. Odgovara vozilima čiji je gubitak vrijednosti teško procijeniti, jer rizik pogrešne procjene leži na davatelju leasinga — ali samo ako ugovor ne sadrži jamstvo preostale vrijednosti korisnika leasinga.

Kredit odgovara nekome tko vozilo dugo zadržava. Skupi dio gubitka vrijednosti leži u prvim godinama; tko nakon toga nastavi voziti, vozi u najpovoljnijim godinama životnog vijeka vozila, a one kod leasinga nikad nisu dostižne jer ugovor završava prije. Odgovara i neujednačenoj kilometraži, vuči prikolice, naknadnim dogradnjama i svemu što izvješće pri povratu ocijeni lošim.

Postoji i treći put kojeg nema ni u jednoj reklami: kupiti rabljeno vozilo gotovinom ili uz kratak kredit, kod kojeg je strmi dio krivulje vrijednosti već iza prethodnog vlasnika. Uz isto mjesečno opterećenje poslije imate vozilo u vlasništvu umjesto roka povrata u kalendaru.

Ugovori o financiranju potpisuju se za šalterom prodavaonice, kad je odluka o vozilu odavno pala i nitko više nema volje čitati brojke. Upravo na to je postupak i naravnat. Sljedeće točke mogu se razjasniti u deset minuta, a njihova je vrijednost redovito iznad onoga što donosi pregovaranje o cijeni samog vozila.

Najučinkovitiji redoslijed banalan je i rijetko se poštuje: najprije pregovarati o kupoprodajnoj cijeni, a tek onda razgovarati o financiranju. Tko počne od rate, ne pregovara o cijeni nego o trajanju — a rata se može gotovo proizvoljno smanjiti produljenjem trajanja ili podizanjem preostale vrijednosti.

Gotovinsku cijenu pronalazite uspoređujući isto vozilo preko državnih granica: ista godina proizvodnje, isti motor, usporediva kilometraža. Taj je broj mjerilo kojim se mjeri svaka ponuda financiranja, a koristan je čak i ako na kraju ionako financirate.

Carvexia nije stranka u tim ugovorima. Tržište prikazuje oglase i cijene; kredit, leasing i osiguranje sklapate s bankom, davateljem leasinga ili trgovcem, a uvjeti stoje isključivo u njihovim dokumentima.