Povrat PDV-a pri izvozu vozila: redoslijed koraka

Moraju se ispuniti tri uvjeta, a ako jedan nedostaje, tema je završena. Prvo, u kupoprodajnoj cijeni mora biti sadržan PDV koji prodavatelj otvoreno iskazuje. Drugo, vozilo mora doista napustiti unutarnje tržište, i to dokazivo. Treće, prodavatelj mora biti spreman postupak obraditi kao izvoznu isporuku — na to nije obvezan.

Treći uvjet većinu iznenadi. Trgovac koji ne radi izvozne poslove često ne poznaje postupak i ne želi preuzeti odgovornost za dokaz — a nju doista snosi, jer ako dokaz ne stigne, porez ipak duguje. Tko pregovara s takvim trgovcem, trebao bi to razjasniti prije pregovora o cijeni, a ne nakon njih.

I jedno pojašnjenje koje štedi mnogo muke: novac ne dolazi od države ni od carine, nego od prodavatelja. On je naplatio porez, on ga vraća, i to čini kad dobije dokaz. Raspitivanje u carini gdje je novac ne vodi nikamo.

Račun trgovca za rabljeno vozilo postoji u dva oblika. Kod redovnog oporezivanja PDV je otvoreno naveden na računu, sa stopom i iznosom. Kod oporezivanja razlike u cijeni (marže) tamo stoji samo ukupna cijena i upućivanje na odgovarajući propis; oporezuje se samo razlika između nabavne i prodajne cijene, a taj se porez ne iskazuje.

Iz te razlike proizlazi sve ostalo. Ako ništa nije iskazano, nema što vratiti — ne zato što to zabranjuje neko tijelo, nego zato što iznos koji biste tražili natrag ne stoji ni na jednom dokumentu. Vozila oporezivana razlikom u cijeni česta su u trgovini rabljenim automobilima, i to upravo u segmentima u kojima kupuju privatne osobe.

Pitanje zato doslovno glasi: „Izdaje li se račun s iskazanim PDV-om ili se oporezuje razlika u cijeni?” Treba ga postaviti već u prvom telefonskom razgovoru, a ne tek u završnim pregovorima, jer preokreće usporedbu dviju ponuda. Vozilo oporezivano razlikom u cijeni mora pri kupnji biti jeftinije od vozila s redovnim oporezivanjem da bi kupcu koji izvozi bilo jednako vrijedno.

Privatna osoba ne obračunava PDV jer ga ne duguje. U cijeni koju traži doduše stoji ostatak poreza koji je netko nekad platio, ali on je odavno otišao i ne može se utvrditi ni na jednom dokumentu. Nema što vratiti, a tko obećava drugačije, obećava nešto netočno.

To ne mijenja činjenicu da porez pri uvozu u odredišnoj zemlji ipak nastaje. Upravo u tome leži račun zbog kojeg je privatna kupnja u inozemstvu lošija nego što izgleda: ništa ne dobivate natrag, a u odredišnoj zemlji ipak plaćate. Kod kupnje od trgovca s iskazanim porezom ove se dvije strane barem djelomično međusobno poništavaju.

Tijek je posvuda sličan, a nijedan se korak ne može naknadno nadoknaditi. Tko tek nakon plaćanja pita je li izvozna isporuka moguća, napustio je redoslijed — tada preostaje samo dobra volja prodavatelja, a na njoj se ne može temeljiti izračun.

Uzmite u obzir i trenutak izlaska iz zemlje. Dokaz nastaje na graničnom prijelazu na kojem radi osoblje i u njegovu radnom vremenu; vožnja u nedjelju navečer preko prijelaza bez osoblja ne stvara potvrdu, a time ni povrat.

Prodavatelju je potreban službeni dokument da je upravo to vozilo napustilo unutarnje tržište. U EU-u taj dokument nastaje iz elektroničke izvozne prijave: izvozni carinski ured je zaprimi, izlazni carinski ured potvrdi izlazak, a iz toga nastaje potvrda koja se prilaže knjigovodstvenom dokumentu trgovca.

Za manje izvoze ispod vrijednosti koju određuje carinska uprava umjesto elektroničke prijave predviđena je usmena prijava s potvrdom na papiru. Za vozilo to rijetko dolazi u obzir, jer vozila obično premašuju tu vrijednost. Pitajte carinski ured koji se put primjenjuje u vašem slučaju umjesto da nagađate.

Najčešći potpuni neuspjeh na ovom mjestu je banalan: put vodi preko prijelaza bez osoblja ili navečer, nitko ništa ne potvrđuje, i vozilo je otišlo, a da se to ne može dokazati. Nakon toga se povrat u praksi više ne može spasiti. Poziv dan ranije s pitanjem kada na prijelazu radi osoblje cijeli je trud koji bi za to bio potreban.

Postoje dva uobičajena modela. Kod prvog plaćate bruto iznos i porezni dio vam se vraća nakon primitka dokaza. Kod drugog trgovac izdaje račun na neto iznos i zadržava jamčevinu u visini poreza, koju oslobađa nakon primitka dokaza. Gospodarski gledano, oba vode istom ishodu; rizik je u oba slučaja na vama, sve dok potvrda ne stigne.

Zato u ugovor treba pisano upisati četiri podatka: točan iznos koji se vraća ili oslobađa; rok u kojem se to događa nakon primitka dokaza; račun na koji se uplaćuje; i tko podnosi prijavu carinskom uredu. Usmeno obećanje preko pulta ne vrijedi ništa preko granice.

Ako privatna osoba kupi rabljeno vozilo u jednoj državi članici i odveze ga u drugu, PDV ostaje tamo gdje je plaćen. Nema povrata, a u vašoj matičnoj državi ne nastaje ni dodatni PDV. To je jednostavno pravilo i razlog zašto se unutar EU-a o porezu rijetko govori.

Za nova vozila vrijedi suprotno: tamo porez pripada državi registracije, prodavatelj obračunava neto, a vi stjecanje prijavljujete svojoj poreznoj upravi. Hoće li se vozilo smatrati novim, ovisi o pragovima za prvu registraciju i kilometražu, koje navodi vaša porezna uprava.

Što je u oba slučaja isto: davanje koje odredišna država veže uz prvu registraciju time nije dotaknuto. Ono nije PDV, slijedi vlastita pravila i nastaje bez obzira na to što je plaćeno u zemlji prodaje.

Otrežnjujući obračun: što dobijete natrag u zemlji prodaje, većinom ponovno uplatite u odredišnoj zemlji kao porez pri uvozu. Za privatnu osobu povrat zato rijetko znači dobitak, nego premještanje — iznos završava u drugoj blagajni, a između toga prolaze tjedni u kojima je vaš novac vezan.

Dva su slučaja drugačija. Tko je poduzetnik i može porez pri uvozu u odredišnoj zemlji odbiti kao pretporez, doista štedi. A tko uvozi u državu čija je porezna osnovica niža od bruto cijene, štedi razliku. Oboje je pitanje za poreznog savjetnika, a ne za vodič.

Praktičan je savjet zato jednostavan: pregovarajte o cijeni, a ne o porezu. Dogovoreni popust siguran je, trenutačan i ne treba dokaz na graničnom prijelazu. Povrat je sporedno poprište koje dobiva mnogo pažnje jer udio zvuči velik — a malo donosi jer ga odredišna zemlja odmah ponovno naplati.