Probna vožnja: što provjeravate i kojim redoslijedom

Dva pitanja pripadaju telefonu, a ne parkiralištu. Prvo: je li vozilo registrirano i osigurano i pokriva li osiguranje vožnju koju obavljam ja? Kod privatnog prodavatelja u pravilu je osiguran svaki vozač koji vozilom upravlja uz dopuštenje držatelja vozila, ali se uvjeti razlikuju, a držatelj bi trebao poznavati svoje. Drugo: tko snosi štetu nastalu tijekom vožnje i koliko iznosi franšiza?

Kod trgovca je to uređeno; on traži da mu se pokaže vozačka dozvola i ima pokriće za probne vožnje. Kod privatnog prodavatelja nije uređeno, i upravo je zato pitanje unaprijed važno — ne iz formalizma, nego zato što je neriješeno pitanje nakon štete spor koji gube obje strane.

I treći preduvjet: motor mora biti hladan. Dogovorite termin tako da vozilo stoji već satima i to izričito recite. Prodavatelj koji je „samo malo odvezao da se zagrije” oduzeo vam je pola vožnje — tada termin odgodite umjesto da vozite.

Upotrebljiva probna vožnja traje dvadeset do trideset minuta i sadrži pet vrsta dionica, jer svaka čini čujnim nešto drugo. Tko je prepusti prodavatelju, vozi krug koji on poznaje, a on iskustveno ne sadrži lošu cestu. Prije pogledajte okolinu na karti i sami navedite rutu umjesto da vam je on navede.

Radio ostaje ugašen, prozor odškrinut, ventilator na najmanjem stupnju. Tko tijekom vožnje razgovara, ne čuje ništa; zato je korisna pratnja koja postavlja pitanja dok vi vozite. A posljednjih nekoliko minuta s toplim motorom vozite još jednom polako, jer se neki zvukovi pojavljuju tek kad je motor topao, a drugi samo kad je hladan.

Vozite u koraku usku osmicu, u oba smjera, s punim zaokretom upravljača i otvorenim prozorima. Redovito klikanje u taktu kotača dolazi od zglobova poluosovina; stenjanje pri zaokretu upravljača u mjestu upućuje na upravljački mehanizam ili njegovo servo-pojačanje. Ni jedno ni drugo na cesti više ne čujete.

Zatim kočnica u mjestu: je li papučica čvrsta kad je pritisnete i ostaje li na mjestu? Papučica koja pod stalnim pritiskom polako popušta je nalaz, a ne dojam. Povucite ručnu kočnicu ili aktivirajte električnu parkirnu kočnicu na uzbrdici i provjerite drži li. Ubacite u rikverc i vozite malo unatrag — zvukovi pri vožnji unatrag imaju vlastite uzroke.

Na kraju faze isprobajte sve što troši struju, i to svako zasebno: sva električna podizanja stakala, retrovizore, namještanje sjedala, grijanje sjedala, grijanje stražnjeg stakla, brisače u svim stupnjevima, sva četiri žmigavca, dugo svjetlo, stražnje svjetlo za maglu, unutarnju rasvjetu, sve brave vrata daljinskim upravljačem i ključem. Ovih pet minuta otkriva više sitnih nedostataka nego ostatak vožnje.

U gradskom prometu radi se o prijenosu snage i o svemu što je hladno drukčije nego toplo. Kod ručnog mjenjača: gdje spojka hvata i može li se u višoj brzini uz jako gaziranje podići broj okretaja, a da brzina ne prati? To je klasičan test na proklizavanje spojke i traje dvije sekunde.

Kod automatskog mjenjača važno je ponašanje u prvim minutama. Trzaj pri ubacivanju stupnja vožnje, osjetan udarac pri prebacivanju u višu brzinu, kašnjenje pri kretanju i promjena brzine koja je u hladnom stanju tvrda, a u toplom meka — sve su to nalazi, a ne osobine serije modela. Kod mjenjača s dvostrukom spojkom lagano trzanje pri puzanju u koloni dio je principa; udaranje pri promjeni opterećenja nije.

Uz to kočnica pri maloj brzini: ako papučica pulsira, diskovi nisu okrugli. Ako vozilo pri kočenju vuče u stranu, jedna strana ne radi. I na ravnom dijelu uključite klima-uređaj na najhladniji stupanj, pričekajte dvije minute i opipajte zrak — zatim suprotno, na punu snagu grijanja. Oboje mora nastupiti brzo i jasno.

Cesta sa zakrpama, kaldrmom ili poprečnim žlijebovima najvažniji je dio vožnje jer ovjes ondje mora raditi. Vozite je polako, s otvorenim prozorom, i pazite na vrstu zvuka, a ne na njegovu glasnoću. Metalno zveckanje preko kratkih valova često dolazi od spojnih štangica stabilizatora i mali je popravak; tup udarac preko jednog ruba upućuje na ležajeve ili amortizere.

Škripa koja se pojavljuje i nestaje s uvijanjem karoserije posve je druga kategorija. Može potjecati od obloge — tada se mijenja kad netko pritisne na nju — ili od strukture, a tada vozilo treba na dizalicu prije nego što se o bilo čemu drugome razgovara.

Na istoj dionici provjerite vozi li vozilo ravno kad pustite upravljač, ako dionica to dopušta bez opasnosti. Vučenje u stranu može biti posljedica geometrije kotača, nejednakih guma ili kočione čeljusti — u svakom slučaju to je stavka na vašem popisu, a ne svojstvo ceste.

Na slobodnoj cesti izvan naselja motoru dajete posao: iz niskog broja okretaja u visokoj brzini snažno ubrzavate, dva do tri puta. Pritom slušate metalno zvečanje pod opterećenjem, osjećate rupe u elastičnosti i u retrovizoru gledate dolazi li dim. Plavi znači ulje, crni preobogaćenu smjesu, bijeli može biti rashladna tekućina — a kratki veo pri hladnom startu kod nekih je motora normalan.

Kod turbo motora očekuje se postupno stvaranje tlaka, a ne zviždanje koje postaje glasnije s opterećenjem. Kod dizela s filtrom čestica tijekom vožnje može započeti regeneracija; prepoznaje se po povišenom broju okretaja u praznom hodu, ventilatoru koji radi nakon gašenja motora i mirisu. To nije nedostatak — ali ako prodavatelj o tome ništa ne zna, a vozilo se koristilo samo za kratke vožnje, filtar ide na popis.

Za mjenjač pod opterećenjem: jednom do kraja pritisnite gas i pričekajte prebacivanje u nižu brzinu. Automatski mjenjač pritom smije mijenjati brzo i odlučno, ali ne smije tražiti. A kod ručnog mjenjača provozajte sve brzine jednom pod opterećenjem, i prvu i brzinu za vožnju unatrag — mjenjač koji pod opterećenjem u drugoj brzini zavija, neće zavijati pri kočenju motorom.

Na autocesti ili brzoj cesti radi se o vibracijama i zvukovima kojih ispod te brzine nema. Svaku vibraciju razvrstajte prema dva obilježja: pri kojoj se brzini javlja i gdje je osjećate? Podrhtavanje na upravljaču u određenom rasponu brzine najčešće dolazi od neuravnoteženosti prednjeg kotača; vibriranje u sjedalu od stražnjeg. Ako vibracija pri većoj brzini opet nestane, to je tipično za neuravnoteženost, a netipično za ležaj kotača.

Ležaj kotača javlja se kao ravnomjerno zujanje koje s brzinom postaje glasnije i mijenja se pri laganom skretanju ulijevo ili udesno — blagi zavoj prebacuje opterećenje na jednu stranu i upravo tada postaje glasnije ili tiše. Šum vjetra koji dolazi iz samo jednog smjera upućuje na brtvu vrata ili staklo koje nakon popravka ne sjeda ispravno.

Na kraju, na slobodnoj i suhoj dionici i bez ikoga iza vas, snažno kočenje iz veće brzine, a zatim još jedno. Vozilo mora ostati na pravcu, papučica ne smije pulsirati, a pri drugom kočenju točka na kojoj kočnica hvata ne smije biti osjetno niže. Ako se spušta, to je razlog da prekinete vožnju i dopustite da se kočnica provjeri.

Najpoučniji dio dolazi kad je vožnja gotova. Ugasite vozilo, pustite motor da radi u praznom hodu i obiđite ga jednom. Pomirišite blizu poklopca motora: slatkast miris znači rashladnu tekućinu, ljut znači ulje na vrućoj ispušnoj grani, oštar znači spojku ili kočnicu. Pogledajte ispod vozila kaplje li nešto i zapamtite mjesto.

Zatim otvorite poklopac motora — oprezno, rashladni sustav je pod tlakom. Na ekspanzijskoj posudi zanimaju vas razina i boja; uljni film u njoj težak je nalaz. Na čepu za ulje zanima vas donja strana: svijetlosmeđi, pjenasti talog može potjecati od same vožnje na kratkim relacijama ili od rashladne tekućine u ulju, a razlika je najskuplje pitanje dana.

Za kraj ponovni start u toplom stanju. Elektropokretač koji teško vrti kad je topao i oblak dima pri drugom startu u danu nalazi su koje hladni start ne pokazuje. I još jednom pogledajte instrument ploču: je li se tijekom vožnje upalila kontrolna lampica koje prije nije bilo?

Tijekom vožnje ništa ne zapisujte, ali poslije odmah sve: svaki nalaz s fazom u kojoj se pojavio i uvjetom — hladno ili toplo, pod opterećenjem ili pri kočenju motorom, pri kojoj brzini. To razvrstavanje je ono što servis treba, a nakon dva sata nestaje.

Iz tog popisa nastaju dvije stvari. Prvo, stavke za pregovore, ali samo one za koje možete zatražiti ponudu — kako se to radi, piše u članku o pregovaranju. Drugo, nalog servisu ako dajete vozilo pregledati: ciljano pitanje o zvuku koji možete opisati brže vodi do nalaza nego molba da „malo sve pregledaju”.