Franšiza u potpunom kasku: kada se isplati

Franšiza, to jest vlastito sudjelovanje u šteti, dio je svake štete koji snosite sami. Ne plaća se unaprijed, nego se oduzima od isplate: osiguravatelj obračuna štetu i doznači razliku, ili vam servis izravno naplati udio. Ako se ništa ne prijavi, ništa ne teče — franšiza košta samo ako se nešto dogodi.

Odlučujuća je sintagma „po događaju”. Franšiza vrijedi za svaki pojedini štetni slučaj, a ne jednom godišnje. Pri dvije štete u dvanaest mjeseci plaćate je dvaput. Tko računa prelazak na viši iznos, stoga mora računati s očekivanim brojem slučajeva, a ne s vjerojatnošću da se išta dogodi.

Djelomično kasko i potpuno kasko imaju odvojene franšize, a mnoge police za lom stakla vode još treću ili je se ondje potpuno odriču. Ta je podjela korisna: štete iz djelomičnog kaska — krađa, tuča, sudar s divljači — ne pogađaju nikoga zbog načina vožnje, dok štete od sudara ovise o vlastitoj prijeđenoj kilometraži i okruženju. Oba se iznosa mogu postaviti neovisno jedan o drugom.

Popust nije nagrada, nego logična posljedica: ono što snosite sami, osiguravatelj više ne mora uračunati. Sniženje odgovara dijelu očekivanog troška šteta koji pada ispod novog praga — plus troškovima obrade svih slučajeva koji se zbog toga uopće više ne prijavljuju.

Taj drugi dio objašnjava zašto je popust najveći pri skoku s vrlo niske na srednju franšizu, a zatim brzo postaje plići. Male su štete česte, a svaka uzrokuje administrativni trošak koji je gotovo neovisan o visini štete. Tko takve slučajeve izvadi iz sustava, osiguravatelju štedi nerazmjerno mnogo.

Iz toga slijedi praktično pravilo: zanimljivo pitanje nije je li visoka franšiza bolja od niske, nego gdje na krivulji popust prestaje znatnije rasti. To se mjesto nalazi tako da se za isto vozilo zatraže tri ili četiri ponude s različitim iznosima i razlike se stave jednu pored druge.

Za usporedbu dviju varijanti trebaju samo tri veličine: godišnja razlika u premiji, razlika dviju franšiza i očekivani broj prijavljenih šteta godišnje. Razlika u premiji siguran je dobitak koji se ostvaruje svake godine. Razlika u franšizi mogući je gubitak koji nastaje samo u slučaju štete.

Kad se oboje izjednači, dobiva se jedini broj koji treba: razlika franšiza podijeljena razlikom premija daje broj godina koje moraju proći između dviju šteta da bi se prelazak isplatio. Ako je vaše iskustvo znatno iznad toga, viši je iznos pravi. Ako je ispod, nije.

Vlastito iskustvo ne procjenjuje se iz osjećaja, nego iz prošlosti: koliko ste šteta iz potpunog kaska prijavili u posljednjih deset godina? Kod većine vozača odgovor je nula ili jedan, i tada je račun nedvosmislen. Tko pak parkira u uskim gradskim središtima, mnogo vozi ili na polici ima više vozača, dolazi do drugih brojeva — i oni su jednako valjani.

Gornji račun sustavno podcjenjuje korist više franšize jer izostavlja jednu stavku: vraćanje u niži bonus razred. Prijavljena šteta ne košta samo franšizu, nego vas vraća unatrag u bonus razredu, a to vraćanje djeluje na svaku buduću premiju kroz više godina.

Prava vrijednost visoke franšize stoga nije u popustu, nego u pragu: ona pomiče točku od koje se prijava uopće isplati prema gore. Sitne štete tada snosite sami, ne iz discipline, nego zato što račun tako ispada — a bonus razred ostaje gdje je.

Tko želi uračunati taj učinak, razlici franšiza pribraja zbroj viših premija koje vraćanje u niži razred uzrokuje tijekom razdoblja oporavka. Tablica za to priložena je svakoj polici i najrjeđe je čitani dio ugovora. Kod sitnih šteta ta je stavka u pravilu veća od same štete.

Franšiza je osiguranje od vlastite nelikvidnosti. Tko iznos u slučaju nužde ne može lako namaknuti, niskom franšizom ne kupuje prinos, nego mir — a to je dopušten razlog. Razlika u premiji cijena je za to, i ta je cijena poznata.

Postoje i slučajevi u kojima izbor uopće nije slobodan. Ugovori o leasingu i neka financiranja propisuju potpuno kasko i ograničavaju franšizu prema gore, jer ugovorna strana osigurava vrijednost vozila, a ne vaš proračun. Ta gornja granica stoji u ugovoru o leasingu, a ne u polici, i vrijedi neovisno o tome što bi računski bilo povoljnije.

Treći se slučaj često previđa: vozilo o kojem netko ovisi. Tko bez automobila ne može na posao, niskom franšizom ne kupuje samo novac, nego brzinu — popravak koji se odobri odmah umjesto tjedna razmišljanja isplati li se trud. Ta se prednost ne vidi ni u jednom računu, a ipak je stvarna.

Zrcalno vrijedi: tko iznos u svakom trenutku može uzeti iz pričuve, niskom franšizom kupuje osiguranje od nečega što mu ne prijeti. To je klasičan slučaj preosiguranja u malom — svake se godine plaća da netko drugi preuzme rijetke male iznose.

Najjasnije je to kod vozila s malo godišnjih kilometara, stalnim parkirnim mjestom i jednim iskusnim vozačem. Ondje je očekivani broj šteta malen, popust se ostvaruje svake godine, a račun iz prethodnog odjeljka gotovo uvijek ispada u korist višeg iznosa.

Čist oblik ove odluke: godišnju razliku u premiji ne potrošiti, nego odložiti. Nakon nekoliko godina viša franšiza stoji kao pričuva, a od tada je popust pravi višak. To je isti mehanizam kojim se služi i sam osiguravatelj, samo za jednu jedinu policu.

S godinama vozila pitanje se s franšize pomiče na pokriće. Kasko nadoknađuje najviše zamjensku vrijednost vozila, a ona pada svake godine. U jednom trenutku ta je vrijednost toliko blizu franšizi da potpuno kasko u totalnoj šteti jedva isplaćuje išta što ne biste mogli snositi sami.

Tu je i ekonomska totalna šteta: ako troškovi popravka premaše zamjensku vrijednost, ne popravlja se, nego se obračunava. Kod starijeg vozila taj se prag brzo dosegne — šteta na prednjem dijelu može ga prijeći samo zbog ugrađenih senzora. Tko to zna, potpuno kasko ne računa prema troškovima popravka, nego prema vrijednosti vozila.

Prijelaz rijetko ima jasan datum. U praksi se jednom godišnje provjerava s dva broja: cijenom koju trenutačno postižu usporediva vozila i zbrojem premije potpunog kaska i franšize. Kad se približe, djelomično kasko s umjerenom franšizom najčešće je prikladnije pokriće — krađa, tuča i lom stakla ostaju pokriveni, a to su slučajevi koje sami ne uzrokujete.

Promjena franšize kod većine društava moguća je za sljedeći glavni datum dospijeća, ponekad i tijekom godine. Ne mijenja vaše razvrstavanje ni ostala obilježja — zbog toga je to najmanje rizičan zahvat u policu.

Prije prelaska vrijedi pogledati točke u nastavku. One čine razliku između odluke koja se donosi jednom i one zbog koje se u slučaju štete žali.