Skoči na sadržaj
Natrag na vodiče

Tehnika

Turbopunjač: znakovi kvara prije nego što postane skupo

9 min čitanja

Turbopunjač je jednostavan dio u ekstremnim uvjetima: dva kola na jednom vratilu, uležištena u motornom ulju, pri broju okretaja daleko iznad svega ostalog u vozilu. Gotovo sve što se dogodi njemu, prije toga se dogodi ulju.

Dva kola, jedno vratilo, jedan priključak ulja

U struji ispušnih plinova nalazi se turbinsko kolo, a u usisnom sustavu kompresorsko kolo. Oba su kruto povezana vratilom koje se okreće u kućištu ležajeva između njih. Ispušni plinovi pokreću turbinu, turbina okreće kompresor, a kompresor tjera više zraka u motor. Više zraka znači više goriva, a time i više snage iz iste radne zapremnine — to je cijela svrha.

Broj okretaja kreće se u redu veličine od preko sto tisuća okretaja u minuti, a strana turbine vruća je kao ispušna grana. U većini turbopunjača vratilo nose klizni ležajevi u kojima između vratila i kućišta pluta čahura — vratilo ne dodiruje metal, nego lebdi na uljnom filmu. Neki turbopunjači umjesto toga koriste kuglične ležajeve; i oni ovise o ulju.

Iz toga slijedi rečenica na kojoj počiva cijeli ovaj članak: turbopunjač rijetko otkaže zato što se istrošio. Otkaže zato što uljnog filma na trenutak nema, zato što je bio prevruć ili zato što je pun čestica. Tko popravi kvar turbopunjača, a ne pogleda stranu ulja, odmah si kupuje i sljedeći kvar.

Što uništava uljni film

Najčešći slučaj je koksiranje. Nakon gašenja motora ulje više ne teče, a strana turbine još je užarena; preostalo ulje u kućištu ležajeva izgara u tvrde naslage koje postupno sužavaju uljni kanal. Moderna vozila to ublažavaju električnom pumpom rashladne tekućine koja radi i nakon gašenja — kratak rad u praznom hodu nakon zahtjevne vožnje ipak pomaže.

Drugi slučaj je onečišćenje. Sve što pluta u ulju prolazi kroz najfinije mjesto u krugu, a to je ležaj turbopunjača. Prekoračen interval zamjene ulja, začepljen filtar ulja, ostaci ranijeg kvara u gornjem dijelu motora — sve to stiže do vratila. Treći slučaj je jednostavno premalen tlak: istrošena pumpa ulja, začepljeno sito, preniska razina ulja kroz dulje vrijeme.

Zato prvo pitanje kod vozila s turbopunjačem nije „koliko je star turbo”, nego „kako se održavalo ulje”. Računi s navedenom specifikacijom ulja i intervalom koji nije iskorišten do kraja kod turbo motora pravi su argument za kupnju.

Brtva bez usne

Na prijelazu s vratila na kompresor i turbinu ne nalazi se uobičajeni brtveni prsten vratila (semering), nego klipni prsten u utoru. Takav prsten ne brtvi pritiskom usne, nego time što je s druge strane viši tlak nego u kućištu ležajeva. Ako ta razlika tlakova nestane, ulje prolazi.

To objašnjava opažanje koje mnoge navodi na pogrešan trag: ulje u sustavu stlačenog zraka ne dolazi nužno iz turbopunjača. Previsok tlak u karteru — zbog neispravnog odzračivanja kartera ili istrošenosti klipnih prstenova i stijenki cilindara — poništava razliku tlakova i tjera ulje upravo onamo. Turbopunjač je tada mjesto na kojem se ulje vidi, a ne uzrok.

Zato prije zamjene turbopunjača treba provjeriti odzračivanje i izmjeriti tlak u karteru. To je posao od nekoliko minuta, a odlučuje o razlici četveroznamenkastog iznosa.

Promjenjiva turbina koja se zaglavi

Mnogi dizelski i neki benzinski motori imaju turbopunjač s promjenjivom geometrijom turbine. Ispred turbinskog kola nalazi se vijenac pomičnih usmjerivačkih lopatica; pri niskom broju okretaja one sužavaju presjek kako bi ispušni plinovi brže udarali u turbinu, a pri visokom se otvaraju. Pomiču se pomoću vakuumske doze ili električnog aktuatora.

Taj se mehanizam nalazi u struji ispušnih plinova. Čađa i naslage izgorjelog ulja talože se na osovinicama lopatica, pomicanje postaje tromo i na kraju se zaglavi. Upravljačka jedinica uspoređuje izmjereni tlak punjenja sa zadanim i bilježi grešku kad odstupanje postane preveliko — nekad kao premalen, nekad kao prevelik tlak, ovisno o tome u kojem su položaju lopatice ostale.

U praksi se to osjeća kao motor koji vuče do određenog broja okretaja, a zatim naglo posustane, ili kao snaga koja se nakon ponovnog pokretanja odjednom vrati. Oboje je razlog za očitavanje memorije grešaka, a ne za čekanje da se vidi što će biti.

Što se čuje

Turbopunjač zviždi. Rastući, čist ton koji dolazi i odlazi s tlakom punjenja normalna je pojava i ne govori ništa o stanju. Zanimljiva su odstupanja od toga.

  • Zujanje ili zavijanje koje ostaje i bez opterećenja i polako jenjava pri usporavanju: znak problema s ležajevima.
  • Siktanje umjesto zviždanja, koje postaje glasnije s rastućim opterećenjem: prije spoj u sustavu stlačenog zraka koji propušta nego sam turbopunjač.
  • Struganje ili grebanje dok se turbopunjač nakon gašenja motora zaustavlja: kompresorsko kolo dodiruje kućište — s tim se više ne vozi.
  • Zveckanje iz područja aktuatora pri ravnomjernoj vožnji: često mehanizam za podešavanje lopatica ili wastegate ventil, a ne vratilo.

Što se vidi

Najrječitiji vizualni pregled traje deset minuta i za njega su potrebni samo odvijač i svjetiljka. Otpusti se obujmica na cijevi stlačenog zraka između turbopunjača i hladnjaka stlačenog zraka (intercoolera) i pogleda se unutra. Tanak masni sloj uobičajen je kod starijih motora; ulje koje stoji u cijevi ili ulje nakupljeno u zavoju cijevi na najnižoj točki nisu.

Drugo, dim. Plavkasti dim pod opterećenjem ili nakon vožnje bez gasa upućuje na ulje u komori izgaranja — to može biti turbopunjač, ali i brtva stabla ventila ili klipni prsten. Crni dim je gorivo bez dovoljno zraka i odgovara problemu s tlakom punjenja. Bijeli dim slatkastog mirisa ne potječe od turbopunjača, nego od rashladnog sustava.

Treće, zračnost. Tko skine usisno crijevo s kompresora, može rukom pomicati kolo. Malo radijalne zračnosti normalno je kod turbopunjača s plutajućim ležajevima i nije znak kvara. Kolo koje pritom udara u kućište ili aksijalna zračnost koja se osjeti kao klik jesu znak kvara. Kao i svaki trag struganja na vrhovima lopatica.

Probna vožnja koja nešto pokazuje

Turbo motor otkriva se pod opterećenjem, a ne u gradskoj vožnji. Za probnu vožnju zato je potreban ulaz na autocestu ili uspon te ubrzanje do gornjeg područja broja okretaja u visokom stupnju prijenosa — ondje tlak punjenja traje najdulje.

Zatim slijedi pogled u retrovizor pri prebacivanju u niži stupanj i pri promjeni opterećenja, a nakon toga dvije minute praznog hoda prije gašenja motora. Pri gašenju se osluškuje kako se turbopunjač zaustavlja. I na samom kraju očitava se memorija grešaka — i onda kada se tijekom vožnje nije upalila nijedna lampica, jer se odstupanja tlaka punjenja često spremaju prije nego što se prikažu.

Zamijeniti, popraviti ili najprije tražiti uzrok

Ako je turbopunjač doista neispravan, postoje tri puta: novi dio, obnovljeni dio iz industrijske obnove ili popravak u specijaliziranoj radionici, pri kojem se obnavlja središnji sklop (patrona), a cijeli se sklop balansira. Redoslijed po cijeni obično je isti kao redoslijed po dostupnosti dokumentacije; obnovljeni dio sa zapisnikom o ispitivanju pragmatična je sredina.

U svakom od tih triju slučajeva uz to ide i posao prije i poslije: provjeriti ili zamijeniti dovod i povrat ulja, zamijeniti ulje s novim filtrom, provjeriti odzračivanje kartera i očistiti sustav stlačenog zraka od ulja. Ako se ulje iz hladnjaka stlačenog zraka ne ukloni, pri prvom pokušaju punog gasa ono odlazi u komoru izgaranja — a dizelski motor koji usisava vlastito ulje za podmazivanje ne može se ugasiti ključem.

Za kupca to znači: vozilo s netom zamijenjenim turbopunjačem dobro je točno onoliko koliko i račun koji uz njega ide. Ako je na njemu naveden samo dio, nedostaje pola posla.

Odgovarajuća ponuda

Ostali članci