Tvrtka kupuje u drugoj državi EU-a: neto i s PDV ID-om

Kod rabljenog automobila PDV unutar EU-a razlikuje dva kupca. Privatna osoba koja kupuje u drugoj državi članici plaća porez zemlje prodaje, onako kako je sadržan u cijeni, i odvozi vozilo; u vlastitoj zemlji ne nastaje nikakav daljnji PDV. Poduzeće koje kupuje za svoj posao, naprotiv, može dobiti takozvanu isporuku unutar Zajednice: trgovac prodaje oslobođeno poreza, a poduzeće oporezuje stjecanje u svojoj zemlji.

Za to moraju biti ispunjena tri uvjeta. Kupac je poduzeće i nastupa kao takvo, s važećim PDV identifikacijskim brojem iz druge države članice, a ne one u kojoj je trgovac. Vozilo doista stiže u tu drugu državu članicu, a to se može dokazati. I trgovac ga prodaje uz redovni PDV, a ne prema oporezivanju marže. Ako nedostaje jedan od tri uvjeta, i tvrtka plaća bruto cijenu.

Dvije napomene unaprijed. Za poduzeće u Švicarskoj ili Lihtenštajnu kupnja u EU-u nije isporuka unutar Zajednice, nego izvoz iz EU-a s naknadnim uvozom — za to vrijedi članak o PDV-u pri izvozu. A za vozila koja se u poreznom smislu još smatraju novima postoje posebna pravila koja se tiču i privatnih osoba; ovaj članak obrađuje rabljena vozila.

Većinu rabljenih automobila koje trgovac otkupi od privatnih osoba dalje prodaje uz oporezivanje marže. Pritom oporezuje samo svoju maržu, na računu ne iskazuje PDV i umjesto toga upućuje na posebnu odredbu. Takvo vozilo ne može prodati kao oslobođenu isporuku unutar Zajednice tvrtki, jer nema iskazanog iznosa poreza koji bi mogao otpasti. Tvrtka plaća konačnu cijenu i ne može odbiti pretporez; u vlastitoj zemlji pri stjecanju zato ne nastaje daljnji PDV.

Redovno su oporezovana uglavnom vozila koja je trgovac sam kupio od poduzeća s iskazanim porezom: bivša službena, leasing i flotna vozila, demonstracijska vozila, mlada rabljena vozila iz mreže marke. Kod njih porez u pravilu iskazuje otvoreno i samo ih takva može neto predati tvrtki u inozemstvu. Pitanje „redovan PDV ili oporezivanje marže?” zato pripada u prvi razgovor, još prije cjenkanja, jer okreće usporedbu dviju ponuda.

Na Carvexiji trgovci mogu oglas označiti kao „PDV se može odbiti”, a u pretrazi se može filtrirati po toj oznaci. Neki uz to navode i neto cijenu; ona stoji kao navod trgovca ispod cijene, Carvexia je ne izračunava. Time još nije rečeno hoće li trgovac vozilo tvrtki u inozemstvu doista prodati neto — to razjašnjavate s njim, najbolje pisanim putem.

PDV identifikacijski broj nije uobičajeni porezni broj poduzeća, nego zaseban broj s oznakom države na početku, koji se dodjeljuje za prekogranične poslove unutar EU-a. Nema ga svako poduzeće, a u nekim državama članicama mora biti posebno aktiviran za poslove unutar Zajednice. Nadležna je porezna uprava vlastite zemlje.

Trgovac provjerava broj prije nego što proda neto, i dobro čini: ako je nevažeći, porez duguje sam. Provjera ide preko sustava EU-a za razmjenu informacija o PDV-u, skraćeno VIES. On za svaki broj kaže je li važeći, a ovisno o državi članici prikazuje i naziv i adresu poduzeća. Neke porezne uprave uz to nude kvalificirani upit koji potvrđuje i naziv i adresu. Trgovac koji ispiše rezultat i priloži ga u dosje ne radi ništa neobično.

Za vas to znači: vlastiti broj provjerite sami u VIES-u prije prvog razgovora. Naziv i adresa na računu moraju točno odgovarati broju, a poduzeće koje je ondje navedeno ono je koje kupuje, plaća i dolazi po vozilo. Broj tvrtke i uplata s privatnog računa vlasnika ne idu zajedno i svakog savjesnog trgovca navode da obračuna bruto.

Oslobođenje od poreza kod trgovca ovisi o dokumentima. Ako vozilo dokazivo stigne u drugu državu članicu, sve je u redu; ako dokaza nema, njegova porezna uprava od njega naknadno naplaćuje porez, bez obzira na to što ste mu obećali. Zato savjestan trgovac traži više papira nego što kupci očekuju i zato radije prodaje bruto ako mu nešto nedostaje.

Dokaz je najteži kad kupac sam preuzima i vozi vozilo. Tada nema tovarnog lista špeditera, a trgovcu je potrebna pisana potvrda kupca da je vozilo stiglo u odredišnu zemlju — u Njemačkoj se zove Gelangensbestätigung (potvrda o dolasku) —, često zajedno s dodatnim dokumentima. Mnogi trgovci pri osobnom preuzimanju zato zadržavaju osiguranje u visini poreza i oslobađaju ga čim stignu potvrda i, gdje se traži, dokaz o registraciji u odredišnoj zemlji. Tipični su ovi dokumenti:

Neto ne znači bez poreza. Ako vaše poduzeće kupuje unutar Zajednice, stjecanje prijavljuje u vlastitoj poreznoj prijavi PDV-a i ondje duguje PDV svoje zemlje na kupovnu cijenu. To se zove stjecanje unutar Zajednice. Trgovac prijavljuje isporuku s vašim brojem svojoj poreznoj upravi, a ti se podaci razmjenjuju među državama članicama — stjecanje koje nedostaje u vašoj prijavi zato upada u oči.

Ako je poduzeće ovlašteno na odbitak pretporeza, isti porez odbija u istoj prijavi i u konačnici ništa ne ostaje. U tome je pravi dobitak: porez zemlje prodaje uopće se ne mora predfinancirati. Koliko se može odbiti, međutim, ovisi o zemlji i o vozilu — nekoliko država ograničava odbitak pretporeza kod osobnih automobila ili kod privatne uporabe. Gdje je odbitak ograničen, dio poreza na stjecanje ostaje poduzeću.

Poduzeća bez punog odbitka pretporeza, primjerice mali poduzetnici ili poduzeća s oslobođenim prometom, trebala bi unaprijed razjasniti što takvo stjecanje za njih znači; za njih vrijede posebna pravila, a neto kupnja nije automatski povoljnija. Neovisno o tome ostaju nameti koje država veže uz registraciju: oni nisu PDV i nikakva neto cijena tu ništa ne mijenja. Obvezujuću informaciju daju vlastita porezna uprava i porezno savjetovanje.

Račun glasi na poduzeće, s punim nazivom, adresom i PDV ID-om, uz PDV ID trgovca i napomenu da se radi o oslobođenoj isporuci unutar Zajednice. Ako nedostaje jedan od tih podataka, to nije kozmetička greška, nego često razlog zbog kojeg vaša porezna uprava kasnije postavlja pitanja. Neka vam pošalju nacrt računa prije plaćanja i pregledajte ga redak po redak.

Plaća se s računa poduzeća na račun trgovca. Uplata s privatnog računa ili od treće osobe prekida lanac koji trgovac treba za svoj dokaz: račun, plaćanje i preuzimanje trebaju upućivati na isto poduzeće. Dogovorena osiguranja idu u ugovor, s iznosom, dokumentima koji ih oslobađaju i rokom povrata, a ne u e-poruku.

Vozilo preuzima netko tko djeluje za poduzeće: vlasnik, uprava s izvatkom iz registra ili zaposlenik s punomoći poduzeća. Što bi takva punomoć trebala obuhvaćati, piše u članku o kupnji i preuzimanju s punomoći. Vozilo se u vlastitoj zemlji registrira na poduzeće. Za trgovca je ta registracija često posljednji dokaz da je vozilo stiglo, a za vas početak dosjea koji vozilo poduzeća ionako traži.