Crit'Air: ekološka naljepnica za Francusku

Naljepnica se službeno zove „certificat qualité de l'air”, potvrda o kvaliteti zraka. Ona svrstava vozilo u jedan od šest razreda, od 0 do 5, svaki s vlastitom bojom. Što je brojka manja, to se vozilo smatra čišćim. Vrlo stara vozila ispadaju sasvim: ona ne dobivaju naljepnicu i smatraju se nerazvrstanima, a to u praksi znači da svugdje gdje vrijede ograničenja prva ostaju vani.

Na naljepnici je pored razreda navedena registarska oznaka vozila. Time ona pripada upravo tom automobilu s upravo tom registarskom oznakom. Ako je zalijepljena na drugom automobilu ili automobil u međuvremenu nosi drugu registarsku oznaku, ne vrijedi više ništa. Lijepi se sprijeda na vjetrobransko staklo, tako da se može pročitati izvana; naljepnica u pretincu za rukavice ne vrijedi.

Naljepnica nije ni cestarina ni porez. Ona je oznaka na temelju koje gradovi i tijela vlasti određuju koja vozila smiju kada ući u neko područje. Kako se provodi kontrola — preko policije i komunalnih redara pri zaustavljanju ili parkiranju ili automatski —, razlikuje se od mjesta do mjesta i mijenja se. Računajte s tim da će se kontrolirati, a ne s tim da baš vas neće pogoditi.

Razred određuju tri podatka: vrsta vozila, dakle osobni automobil, dostavno vozilo, motocikl ili teško vozilo, vrsta pogona i europska norma o ispušnim plinovima Euro prema kojoj je vozilo odobreno. Ako norme nema u dokumentima, na njezino mjesto dolazi datum prve registracije, jer se iz njega može zaključiti koja je norma u tom trenutku bila najmanje potrebna.

Za osobne automobile iz toga proizlazi gradacija koju je lako zapamtiti:

Dizel pri istoj normi završava jedan razred lošije od benzinca; dizel Euro 6 dijeli razred 2 s benzincem Euro 4. A hibrid bez punjenja iz mreže razvrstava se prema gorivu i normi kao svaki drugi motor s unutarnjim izgaranjem; razred 1 samo zbog pogona dobiva isključivo plug-in hibrid.

Službeni izdavatelj nudi kalkulator koji iz vrste vozila, pogona i norme ili prve registracije utvrđuje razred. Tko tek namjerava kupiti automobil i kasnije njime putovati u Francusku, tako prije kupnje provjerava u koji će razred spasti — razlika koja se u svakodnevnoj vožnji osjeća jače nego u cijeni.

Francuska za naljepnicu veže dvije vrste ograničenja. Prva su trajne ekološke zone, „zones à faibles émissions”, skraćeno ZFE, koje uspostavljaju aglomeracije; najpoznatije su u široj pariškoj regiji i u Lyonu. U takvoj zoni vozila određenih razreda u određeno doba ne smiju voziti. Koji su razredi isključeni, dokle zona seže i vrijedi li zabrana danonoćno ili samo radnim danima, određuje svaka zona sama.

Druga vrsta su ograničenja pri visokom onečišćenju zraka. Ako se na nekom području utvrdi epizoda onečišćenja, prefektura može za njezino trajanje naložiti „circulation différenciée” (diferencirani promet): tada smiju voziti samo vozila određenih razreda, i to i ondje gdje nema trajne zone. Takve se naredbe objavljuju u kratkom roku, često dan ranije, i pogađaju upravo putnike koji o tome ništa ne znaju.

Zone su u Francuskoj politički sporne. Parlament je izglasao njihovo ukidanje, Ustavno vijeće poništilo je taj dio zakona iz formalnih razloga, a zone i dalje postoje. Da je time rasprava završena, jedva tko vjeruje. Za vas iz toga proizlazi jednostavno pravilo: ne oslanjajte se ni na novinski članak ni na ono što je vrijedilo prije godinu dana, nego prije vožnje pogledajte stranicu grada ili metropole kroz čije područje prolazite.

Na ulazu je zona označena prometnim znakom, s dodatnim pločama o pogođenim razredima i vremenima. Navigacijski uređaj ne poznaje zone pouzdano, a kod znaka je za okretanje uglavnom prekasno.

Naljepnicu izdaje jedno jedino mjesto: web-stranica francuske vlade za „certificat qualité de l'air”, koja se vodi po nalogu Ministarstva okoliša. Njezina adresa završava na „.gouv.fr”. Ondje naručujete online, i iz inozemstva, a naljepnica stiže poštom. Cijena je niska.

Tko traži „naručiti Crit'Air”, često prvo nađe druge stranice. Izgledaju službeno, naplaćuju višestruko više i u najboljem slučaju zahtjev samo proslijede; u najgorem slučaju nikad ništa ne stigne, a vaši dokumenti o vozilu završe kod nepoznate osobe. Nema razloga plaćati posrednika: službeni je obrazac kratak.

Za narudžbu trebate registarsku oznaku, zemlju registracije i datoteku registracijskog dokumenta iz koje se vide podaci o vozilu. Pazite da je čitljiva i da prikazuje stranicu s tehničkim podacima. Nečitljiva preslika odgađa obradu, a upravo vam to vrijeme nedostaje prije odlaska.

Budući da naljepnica stiže poštom, pravi je problem planiranje. Put u inozemstvo traje dulje nego unutar Francuske, a tko naruči u tjednu prije polaska, možda krene bez nje. Ne računajte s tim da potvrda narudžbe zamjenjuje naljepnicu na staklu, nego naručite dovoljno rano da bude zalijepljena prije polaska.

Ograničenja vrijede za sva vozila, bez obzira na to gdje su registrirana. Inozemna registarska oznaka ne oslobađa od naljepnice, a ekološka naljepnica iz druge zemlje ne priznaje se: njemačka zelena naljepnica francuskom kontroloru ne govori ništa, a obrnuto Crit'Air ne vrijedi u njemačkim ekološkim zonama.

Najčešća je zamka u dokumentima. Mnogi strani registracijski dokumenti ne navode normu Euro izravno, nego kao šifru ili uopće ne. Na prometnoj dozvoli ujednačenog EU obrasca za to je predviđeno polje V.9, no je li ispunjeno, ovisi o zemlji i starosti dokumenta. Ako norme nema, razvrstava se prema datumu prve registracije — a to može dati lošiji razred nego što automobil zaslužuje, primjerice kod vozila koja su neku normu ispunjavala prije nego što je postala obvezna.

Pouzdano je norma navedena u potvrdi o sukladnosti (COC). Imajte je pri ruci i pri ispunjavanju provjerite dopušta li obrazac takav dodatni prilog. Ako razred na isporučenoj naljepnici ne odgovara onome što proizlazi iz dokumenata, obratite se izdavatelju prije nego što s pogrešnim razredom uđete u zonu.

To ne vrijedi samo za osobne automobile. Motocikli, autokuće i dostavna vozila također trebaju naljepnicu i razvrstavaju se prema vlastitim tablicama.

U Francuskoj registarska oznaka ostaje uz vozilo, čak i kad ono promijeni vlasnika. Naljepnica na staklu rabljenog automobila zato mu pristaje dokle god vozi s tom registarskom oznakom. Ako automobil za vožnju kući vozi s drugom registarskom oznakom, primjerice prijevoznom ili izvoznom, naljepnica više ništa ne dokazuje: na njoj stoji registarska oznaka koja više nije na automobilu.

Naručiti novu naljepnicu za registarsku oznaku koja postoji tek na dan preuzimanja zbog poštanskog puta u praksi nikad ne uspije na vrijeme. Čisto je rješenje stoga ne naljepnica, nego ruta: ako se mjesto preuzimanja nalazi u zoni, dogovorite s prodavateljem primopredaju izvan nje i planirajte put kući rutama koje ne dotiču nijednu zonu. Dan ranije provjerite je li u regiji najavljena epizoda onečišćenja.

Prije kupnje isplati se znati razred, čak i ako automobil ne ostaje u Francuskoj. Zatražite da vam pošalju fotografiju prometne dozvole (carte grise) i potražite ondje polje V.9 — u francuskim je dokumentima u pravilu ispunjeno. Tako znate što kupujete i imate podatak pri ruci kad kasnije naručite naljepnicu za svoju registarsku oznaku.

Kad je automobil registriran u vašoj zemlji, za svaku daljnju vožnju u francusku zonu vrijedi isto što i za svako strano vozilo. Naljepnica se izdaje na novu registarsku oznaku, a stara se skida sa stakla — pri kontroli samo izaziva zabunu.