Preuzimanje leasinga: kako preuzeti ugovor u tijeku

Pri preuzimanju leasinga novi korisnik leasinga stupa na mjesto dosadašnjeg, i to u isti ugovor: ista rata, isti preostali rok, ista preostala vrijednost, isti dogovor o kilometraži. Ništa se pritom u pravilu ne pregovara iznova. Pravno je to preuzimanje ugovora s tri sudionika — dosadašnjim korisnikom leasinga, novim i davateljem leasinga, kojem vozilo cijelo vrijeme pripada.

Za onoga koji želi izaći preuzimanje je često najjeftiniji izlaz iz ugovora koji je izračunan na puno trajanje. Prijevremeni raskid redovito košta naknadu u koju ulaze preostale rate i izračunana preostala vrijednost; nasljednik, naprotiv, ugovor jednostavno nastavlja. Za onoga koji ulazi to je put do auta na kraće vrijeme nego što ga predviđa novi ugovor.

Postupak je gotovo uvijek isti. Dosadašnji korisnik leasinga pita davatelja leasinga je li preuzimanje moguće i dobiva dokumentaciju. Zainteresirana osoba podnosi zahtjev kao za novi ugovor. Ako davatelj leasinga pristane, sva trojica potpisuju sporazum o preuzimanju; zatim slijede promjena držatelja vozila, osiguranje i primopredaja. Oglas koji nudi preuzimanje mora ga i tako nazvati — to nije prodaja, jer korisnik leasinga nije vlasnik.

Nitko nema pravo na to da se leasing ugovor prenese. Je li preuzimanje dopušteno, stoji u uvjetima leasinga, a i ondje gdje je predviđeno, davatelj leasinga zadržava pravo pristanka u pojedinačnom slučaju. Ugovor je sklopio s određenom osobom čiju je platežnu sposobnost provjerio, i mijenja je samo za onu koju provjeri jednako.

Ta provjera ista je kao kod novog ugovora: prihodi, postojeće obveze, upit u kreditni biro države; u Švicarskoj tome pripada i provjera kreditne sposobnosti prema švicarskom Zakonu o potrošačkom kreditu (Konsumkreditgesetz). Tko je pri novom sklapanju ne bi prošao, neće je proći ni pri preuzimanju. Neki davatelji leasinga uz to traže naknadu za prepis ugovora; njezina je visina u cjeniku ili se navodi na upit.

Dok pristanak nije dostupan u pisanom obliku, ništa nije preuzeto. Dosadašnji korisnik leasinga do tada ostaje odgovoran za rate, osiguranje i svaku štetu, čak i ako se auto već nalazi kod zainteresirane osobe. Bez pristanka nema ni promjene držatelja vozila: u Njemačkoj davatelj leasinga drži Zulassungsbescheinigung Teil II (njemački dio II prometne dozvole), a u Švicarskoj se u Fahrzeugausweisu (švicarskoj prometnoj dozvoli) vozila u leasingu često nalazi napomena koja blokira promjenu držatelja bez njegova pristanka.

Jedno pitanje ovdje treba razjasniti: je li dosadašnji korisnik leasinga preuzimanjem potpuno oslobođen ugovora ili na neki način i dalje odgovara? Odgovor stoji u sporazumu o preuzimanju. Tko izlazi iz ugovora, neka to ondje izričito potvrdi.

Ugovor računa s ukupnom kilometražom za vozilo, a ne za korisnika leasinga. Što je prethodnik vozio, time je potrošeno. Obračun valja napraviti na samom početku: dogovorena ukupna kilometraža plus stanje kilometara na početku ugovora, minus današnje stanje — toliko vam ostaje. Podijelite to s preostalim mjesecima i usporedite s onim što stvarno vozite mjesečno.

Ako je vaša potreba iznad toga, svaki dodatni kilometar košta cijenu iz ugovora, i to na kraju, odjednom. Neki davatelji leasinga prilagode kilometražu pri preuzimanju, mnogi ne; pitajte o tome prije nego što računate. Ako je prethodnik već iznad razmjernog dijela kilometraže, prekoračenje je već ugrađeno — tada je ono tema pregovora s njim, a ne vaš problem na kraju ugovora.

Za stanje vrijedi ista logika. Na kraju se vozilo procjenjuje prema uvjetima povrata iz ugovora, a obračunava se s onim tko ga vraća. Ogrebotina koju je uzrokovao prethodnik, a koju pri preuzimanju nitko nije zabilježio, završava na vašem računu. Uz preuzimanje stoga treba ići zapisnik o stanju s fotografijama, datiran i potpisan od obje strane — još bolje izvješće neovisne stručne ustanove prema mjerilima koja se primjenjuju pri povratu.

Isto vrijedi za servis i dodatnu opremu. Nedostajući unosi o održavanju, izgubljen drugi ključ ili nedostajući kabel za punjenje obračunavaju se pri povratu, čak i ako potječu iz vremena prije vas. Neka vam pokažu servisnu knjižicu, oba ključa i sve što će stajati u zapisniku o povratu.

Mnogi leasing ugovori počinju početnom uplatom (učešćem), i oko nje se preuzimanja najčešće zapnu. Dosadašnji korisnik leasinga uplatio ju je na početku, a ona je snizila rate tijekom cijelog trajanja. Ako ugovor preuzme netko drugi, u preostalim mjesecima koristi te niže rate, a da uplatu nije izvršio.

Zato korisnici leasinga koji ugovor predaju često traže odstupninu: iznos koji preuzimatelj plaća izravno njima, kao nadoknadu za još neiskorišteni dio učešća. To je opravdano sve dok je iznos razumljiv. Račun za to: učešće podijeljeno ukupnim trajanjem u mjesecima, puta preostali mjeseci. To je dio koji vam još ide u korist. Platiti više znači sudjelovati u plaćanju onoga što je prethodnik već iskoristio.

Primjer računa: kod ugovora na 36 mjeseci, od kojih još teče 12, na preostalo vrijeme otpada trećina učešća. Dvije trećine prethodnik je iskoristio sam; posljednja trećina okvir je unutar kojeg je odstupnina za vas opravdana.

Odstupnina je dogovor između dvaju korisnika leasinga, a ne s davateljem leasinga. Zabilježite je pisano i platite je tek kad davatelj leasinga pristane na preuzimanje — ne unaprijed da biste si osigurali auto. Iznos koji se isplati prije pristanka vezan je uz ugovor koji se možda nikad neće ostvariti.

Sama rata malo govori jer je izračunata uz početnu uplatu koju niste izvršili i jer na kraju mogu doći troškovi koji u njoj ne stoje. Preuzimanje postaje usporedivo tek preko ukupnih troškova preostalog trajanja, podijeljenih brojem mjeseci.

Rezultat su vaši stvarni mjesečni troškovi. Usporedite ih s dvije alternative: novim leasing ugovorom za usporedivo vozilo, kod kojeg također rasporedite učešće, rate i naknade po mjesecima, te kupnjom usporedivog rabljenog automobila, kod kojeg za isto razdoblje računate očekivani gubitak vrijednosti. Tek ako je preuzimanje pritom ispred, povoljno je. Prednost koja ne stoji u obračunu ipak može presuditi: kratka vezanost kad vam auto treba samo na predvidivo vrijeme.

Preuzimanjem stupate na položaj koji ugovor na kraju dodjeljuje korisniku leasinga, sa svime što je ondje uređeno. Kod leasinga s dogovorenom kilometražom to su dodatni kilometri i oštećenja povrh normalnog trošenja. Kod leasinga s obračunom preostale vrijednosti dolazi veća stavka: ako vozilo na kraju postigne manje od izračunane preostale vrijednosti, razliku snosi korisnik leasinga. Taj rizik kalkulirao je prethodnik, a ne vi. Tko preuzima takav ugovor, najprije procjenjuje tržišnu vrijednost vozila na kraju ugovora i uspoređuje je s preostalom vrijednošću iz ugovora.

Za dosadašnjeg korisnika leasinga rizik završava tek pisanim otpustom iz ugovora. To govori u prilog tome da se preuzimanje obavi brzo i potpuno: pristanak, sporazum, promjena držatelja vozila, osiguranje, zapisnik o primopredaji — tim redoslijedom i bez praznine između. Obveze za osiguranje i porez na vozilo od promjene držatelja vozila prelaze na preuzimatelja.

Tko sumnja da će vozilo dobro proći povrat, ima treću mogućnost: ne preuzeti ugovor, nego kupiti vozilo nakon što ga je dosadašnji korisnik leasinga otkupio od davatelja leasinga. Tada nema povrata, nema dodatnih kilometara ni vještačenja — ali postoji kupoprodajna cijena koja se mora moći mjeriti na tržištu kao i svaka druga.