Na cesti
Cestarina u južnoj Europi: postaja, uređaj i kamera
6 min čitanja
U južnoj Europi ne plaćate za vrijeme, nego za dionicu. Način obračuna razlikuje se od zemlje do zemlje, a sve češće i od dionice do dionice — s rampom, s uređajem ili potpuno bez zaustavljanja. Tko poznaje sva tri načina, prolazi a da mu mjesecima kasnije ne stigne naknadni zahtjev za plaćanje.
Vrijeme ili dionica: dva načina plaćanja
Za osobne automobile u Europi postoje dva sustava. Kod vinjete plaćate za određeno razdoblje i vozite koliko god želite — tako je u Austriji, Švicarskoj i velikom dijelu istočne Europe. Kod cestarine ovisne o prijeđenoj dionici plaćate za svaki dio puta koji prijeđete, a iznos ovisi o dionici i razredu vozila — tako je u Francuskoj, Italiji, Španjolskoj, Portugalu, Hrvatskoj i Grčkoj.
Cestarinu uglavnom naplaćuju koncesionari koji upravljaju pojedinim autocestama. Unutar jedne zemlje zato često postoji više operatera, svaki sa svojim naplatnim postajama, svojim web-stranicama i svojim pravilima o naknadnom plaćanju. Neke dionice rade po zatvorenom sustavu: pri ulasku povlačite tiket, a pri izlasku plaćate prema prijeđenoj udaljenosti — tako je uglavnom u Francuskoj, Italiji i Hrvatskoj. Druge rade po otvorenom sustavu, s postajama duž trase na kojima se plaća fiksni iznos; u Grčkoj je to uobičajeno.
Razred ovisi o visini, broju osovina i prikolici. Kamperi, kombiji i kombinacije vozila s prikolicom zato često plaćaju više od samog automobila. Tko kupljeni automobil dovozi kući na prikolici, završava u višem razredu i trebao bi to uračunati u troškove. U svim tim zemljama, usput rečeno, plaća se u eurima.
Na naplatnoj postaji: trake i načini plaćanja
Naplatna postaja ima više traka, a ne prihvaća svaka traka svako sredstvo plaćanja. Koja traka što prihvaća, pokazuje oznaka iznad nje, a ona se razlikuje od zemlje do zemlje:
- Francuska: trake s narančastim „t” samo za uređaje za cestarinu; trake sa simbolom kartice za kartice; ostale, često sa zelenom strelicom, i za gotovinu.
- Italija: žute trake s oznakom „Telepass” samo za uređaje, plave trake s oznakom „Carte” za kartice, bijele trake sa simbolom gotovine za sve načine plaćanja.
- Španjolska: „Telepeaje” ili „VIA-T” za uređaje, „Tarjetas” za kartice, „Manual” za gotovinu i plaćanje uz osoblje.
- Portugal, Hrvatska i Grčka: trake za uređaje posebno su označene, u Portugalu zelenim slovom V sustava Via Verde; ostale trake za kartice i gotovinu.
Kad na postaji nešto zapne
Najčešća pogreška je ulazak u traku za uređaje bez uređaja. Rampa ostaje spuštena, a vožnja unatrag iz trake zabranjena je i opasna. Umjesto toga pritisnite tipku za poziv na stupiću i objasnite što se dogodilo; operater će podići rampu ili će vam reći kako naknadno platiti.
Tko izgubi tiket, u zatvorenim sustavima uglavnom plaća najdulju dionicu koja može voditi do tog izlaza. Ako se kartica odbije, pomaže drugo sredstvo plaćanja; ne prihvaća svaki automat svaku karticu. Ako uopće ne možete platiti, u Italiji ćete na postaji dobiti potvrdu i platiti naknadno, putem web-stranice operatera ili na naplatnom mjestu — rok za to piše na potvrdi.
Uređaj za cestarinu i gdje vrijedi
Uređaj za cestarinu iza vjetrobranskog stakla otvara rampu u vlastitoj traci, često bez potrebe da se posve zaustavite, a naplata se kasnije obavlja preko računa. U glavnoj sezoni putovanja, kad se ispred naplatnih kućica stvaraju redovi, to osjetno štedi vrijeme.
Svaka zemlja ima vlastiti uređaj: Telepass u Italiji, Via Verde u Portugalu, ENC u Hrvatskoj, uređaji francuskih i španjolskih operatera. Uz njih postoje pružatelji čiji uređaj radi u više zemalja, često u Francuskoj, Španjolskoj i Portugalu, a kod nekih i u Italiji i drugim zemljama. EU je europskom uslugom elektroničke naplate cestarine stvorila okvir za to, ali jedan uređaj za cijelu Europu za osobne automobile još nije svakodnevica.
Prije sklapanja ugovora provjerite:
- koje su zemlje i koje točno dionice pokrivene, uključujući mostove, tunele i gradske autoceste;
- kako se naknade obračunavaju — mjesečno, po korištenju ili samo u mjesecima s vožnjama;
- je li uređaj vezan uz registarsku oznaku ili se smije koristiti u svakom vozilu istog razreda te mogu li se upisati dodatne registarske oznake;
- kako se otkazuje ugovor i kada se uređaj mora vratiti.
Cestarina bez rampe: naplatu obavlja kamera
Novost su dionice potpuno bez naplatnih postaja. Portali iznad kolnika očitavaju registarske oznake i uređaje, a naplata se obavlja bez zaustavljanja. Tko ima uređaj, plaća automatski. Tko ga nema, mora sam djelovati — i upravo tu nastaje većina naknadnih zahtjeva za plaćanje.
U Francuskoj već tako funkcioniraju neke autoceste, među njima dionice između Pariza i Normandije. Bez uređaja plaćate nakon vožnje kod operatera, internetom uz registarsku oznaku ili na njegovim partnerskim mjestima, u kratkom roku. U Portugalu takve dionice postoje već dugo, a označene su napomenom da se naplata obavlja samo elektronički. Na nekoliko njih cestarina je u međuvremenu ukinuta, a na drugima i dalje vrijedi. Za strane registarske oznake operateri nude vlastite načine: povezivanje registarske oznake na terminalima pri ulasku u zemlju ili internetom s platnom karticom, unaprijed plaćenu karticu ili naknadno plaćanje službenim kanalima.
U Italiji pojedine novije dionice rade bez rampe, a Hrvatska je najavila da će cijelu svoju mrežu prebaciti na naplatu bez zaustavljanja; do tada tamo vrijede naplatne postaje. U Španjolskoj i Grčkoj zasad prevladavaju naplatne postaje. U Španjolskoj je posljednjih godina usto nekoliko autocesta postalo besplatno nakon isteka koncesije.
Sa stranom ili prijevoznom registarskom oznakom
Na naplatnoj postaji registarska oznaka nije bitna: platite i rampa se podiže. Zato su naplatne postaje za prijevoznu vožnju najjednostavniji model.
Kod cestarine s kamerama registarska oznaka je sve. Bez uređaja plaćate upravo s tom registarskom oznakom, kod prijevozne registarske oznake dakle s onom koja postoji tek kratko i čiji format obrazac možda ne poznaje. Upišite je znak po znak, odaberite ispravnu zemlju registracije i spremite potvrdu. Ako obrazac ne prihvati registarsku oznaku, upitajte operatera umjesto da isprobavate sličan način pisanja.
Uređaj iz vašeg drugog automobila može pomoći ako ugovor dopušta korištenje u drugom vozilu istog razreda ili ako možete upisati prijevoznu registarsku oznaku. Raspitajte se o tome prije preuzimanja vozila. Račun za neplaćeni prolaz ide držatelju registarske oznake; kod prijevozne registarske oznake to ste vi, kod unajmljenog automobila najmodavac, koji ga uz naknadu za obradu prosljeđuje vama.
Kako izbjeći naknadne zahtjeve za plaćanje
Većina naknadnih zahtjeva ima malo uzroka: cestarina s kamerama koju nitko nije platio, uređaj koji nije prepoznat ili čiji je račun bio prazan, unajmljeni automobil — i prodani automobil u kojem je vaš uređaj još zalijepljen.
Ako zahtjev ipak stigne, provjerite ga u miru. Pravi zahtjev navodi operatera, dionicu, datum i registarsku oznaku, često s fotografijom, a stiže često mjesecima nakon putovanja, ponekad preko angažirane agencije za naplatu potraživanja. Usporedite podatke sa svojim potvrdama i plaćajte putem kanala koje operater sam navodi na svojoj web-stranici. Ako nešto ne stoji, pošaljite potvrdu koja pokazuje suprotno.
Poruke putem SMS-a ili e-pošte o navodno neplaćenoj cestarini koje navode na plaćanje preko poveznice česta su prijevara. Ne slijedite takvu poveznicu, nego sami otvorite web-stranicu operatera i ondje potražite otvorene iznose za svoju registarsku oznaku. Zato čuvajte potvrde o cestarini dulje nego što vam se čini potrebnim.
Da do toga uopće ne dođe, pomaže kratka rutina:
- Prije puta provjerite ima li ruta dionica bez rampe i odredite kako ćete ondje platiti.
- Cestarinu s kamerama bez uređaja platite čim operater prikaže prolaz i spremite potvrdu.
- Ako se rampa unatoč uređaju ne podigne, pritisnite tipku za poziv i neka vam daju potvrdu.
- Nakon putovanja usporedite obračun uređaja s prijeđenom dionicom.
- Pri prodaji vlastitog automobila izvadite uređaj i prilagodite ugovor.