Naslijeđeni automobil: zadržati, prepisati ili prodati

U Njemačkoj i Švicarskoj imovina smrću sama prelazi na nasljednike, a da nitko ne mora ništa potpisati. Ako nasljednika ima više, automobil im pripada zajednički, kao zajednici nasljednika (Erbengemeinschaft): ne svakome dio vozila, nego svima zajedno cijelo vozilo. Zato ga u pravilu mogu prodati, pokloniti ili prenijeti na jednoga od sebe samo zajednički.

U Austriji je drukčije: imovina prelazi na nasljednike tek predajom ostavine (Einantwortung) na kraju ostavinskog postupka (Verlassenschaftsverfahren). Do tada pripada ostavini. Tko je dao izjavu o prihvaćanju nasljedstva (Erbantrittserklärung), može od javnog bilježnika koji postupak vodi kao sudski povjerenik (Gerichtskommissär) zatražiti službenu potvrdu (Amtsbestätigung) kojom se potvrđuje njegova ovlast za zastupanje. Druge zemlje imaju vlastita pravila; u pravilu je mjerodavno nasljedno pravo države u kojoj je preminula osoba posljednje živjela.

Ako je imenovan izvršitelj oporuke (u Njemačkoj Testamentsvollstrecker, u Švicarskoj Willensvollstrecker), on može sam raspolagati vozilom u granicama svojeg ovlaštenja. To mnogo toga pojednostavljuje, a za kupca znači: ne smije svaki nasljednik prodavati, a nije svaki tko smije prodavati nasljednik.

Jedno upozorenje stoji na početku jer se kasnije ne može popraviti: tko još nije odlučio hoće li prihvatiti nasljedstvo, ne bi trebao automobil ni prodavati ni koristiti za sebe. Takve se radnje mogu protumačiti kao prihvaćanje i onemogućiti odricanje od prezaduženog nasljedstva. Rokovi za odricanje kratki su i ovisno o zemlji različiti; navodi ih nadležni ostavinski sud ili drugo nadležno tijelo.

Osiguranje ne prestaje smrću osobe na koju je vozilo registrirano; ugovor isprva ostaje na snazi, a premije terete ostavinu. Ipak odmah prijavite smrt osiguratelju, zajedno s pitanjem tko smije voziti vozilo do razjašnjenja. Mnoge su police usklađene s određenim krugom vozača, a tko u njemu nije, možda vozi protivno uvjetima ugovora — što u slučaju štete košta novac.

Vozilo isprva ostaje registrirano na preminulu osobu. Tijela vlasti traže da se promjena vlasnika prijavi čim vozilo prijeđe u druge ruke; za međuvrijeme je najčišće rješenje parkirati vozilo. Ako se automobil dulje neće koristiti, privremeno povlačenje iz prometa štedi porez i osiguranje: u Njemačkoj je to Ausserbetriebsetzung u tijelu za registraciju, u Švicarskoj pohrana registarskih tablica (Kontrollschilder) u uredu za cestovni promet (Strassenverkehrsamt), a u Austriji odjava vozila (Abmeldung). Nakon toga vozilo ne smije stajati ni voziti na javnim cestama; potrebno je mjesto na privatnom zemljištu.

Prije povlačenja iz prometa iz automobila treba izvaditi ono što poslije nitko više neće pronaći: papire iz pretinca, servisnu knjižicu, rezervni ključ, parkirne kartice, daljinski upravljač za garažna vrata. Ako je vozilo bilo povezano s računom kod proizvođača, veza se obično može ukinuti preko njegove službe za korisnike, uz izvadak iz matične knjige umrlih i dokaz o nasljeđivanju.

Tko postupa kao nasljednik, mora moći dokazati da je za to ovlašten. Tijelo za registraciju, osiguratelj, banka i kupac pitaju za isto: tko je umro, tko nasljeđuje i tko postupa u čije ime? Prvo pitanje razrješava izvadak iz matične knjige umrlih, isprave vozila pokazuju o kojem je vozilu riječ, a za druga dva pitanja postoje, ovisno o zemlji, različiti dokumenti.

Koji dokument pojedina ustanova u konkretnom slučaju prihvaća, kaže ona sama; pitajte unaprijed, umjesto da s pogrešnim papirom stojite na šalteru. I računajte s tim da dokaz o nasljeđivanju traži vremena. Tko prodaju planira rano, neka ga rano i zatraži.

Ako jedan nasljednik želi zadržati automobil, ostali moraju pristati, a vrijednost vozila u pravilu se uračunava pri diobi nasljedstva. To je trenutak u kojem razumljiva vrijednost sprječava spor: tržišna vrijednost iz usporedivih oglasa — isti model, slično godište, slična kilometraža, oglašene cijene uz odbitak zbog prostora za pregovaranje — ili, kod vrijednog vozila, procjena vještaka. Vrijednost procijenjena od oka tipičan je razlog zbog kojeg se dogovor poslije opet raspadne.

Prepisuje se u tijelu za registraciju odnosno u uredu za cestovni promet, kao pri kupnji: isprave vozila, dokaz o nasljeđivanju, pristanak sunasljednika, osobna isprava i potvrda o osiguranju novog vlasnika, koja danas najčešće ide tijelu elektroničkim putem. Je li prije toga tehnički pregled na redu, ovisi o datumu posljednjeg pregleda i o pravilima zemlje ili kantona; tijelo će vam to reći prije nego što rezervirate termin.

Osiguranje se prebacuje na novog vlasnika ili se sklapa novo, prema njegovim vlastitim obilježjima. Može li se bonus za vožnju bez šteta preminule osobe prenijeti, odlučuje osiguratelj prema svojim uvjetima; neki to dopuštaju kod bliskih srodnika koji su dokazivo i sami vozili to vozilo. Pitanje košta jedan poziv. A vozilo koje je mjesecima stajalo prije prve dulje vožnje traži pogled na akumulator, gume, kočnice i tekućine.

Ako je vozilo registrirano u inozemstvu, dolazi i drugi pravni poredak: prepisati ili odjaviti ga treba ondje, uz dokaze koje tamošnje tijelo priznaje, a uvoz u vlastitu zemlju slijedi uobičajena pravila. Za naslijeđene predmete neke carinske uprave poznaju olakšice; vrijede li za vozilo i pod kojim uvjetima, kaže carinska uprava odredišne zemlje, u Švicarskoj Savezni ured za carine i sigurnost granica (Bundesamt für Zoll und Grenzsicherheit).

Prodaje se u ime svih nasljednika i tako to mora stajati i u ugovoru: svi kao prodavatelji, ili jedna osoba kao prodavatelj uz pisanu punomoć ostalih, koja se prilaže ugovoru. Kupac koji želi prepisati vozilo treba taj lanac bez praznina. Ako jedna karika nedostaje, zapne kod tijela, a preskočeni sunasljednik može dovesti prodaju u pitanje.

Unaprijed utvrdite tko obavlja razgledavanja, koja je donja granica cijene i na koji račun ide kupoprodajna cijena. Najčišći je račun ostavine ili onaj koji su svi nasljednici pisano odredili. Gotovina predana jednom nasljedniku varijanta je koja među nasljednicima najlakše budi nepovjerenje.

U oglasu i u ugovoru vrijedi pravilo koje se posebno tiče nasljednika: pišite samo ono što znate ili možete dokazati. Je li automobil bez nezgode, je li zupčasti remen zamijenjen, koliko je redovito bio na servisu — nakon smrti to često više nitko ne zna točno, a svojstvo zajamčeno iz neznanja ipak obvezuje. Bolje je „prema servisnoj knjižici” ili „prema računu od …”, a gdje ništa nije dokumentirano, izričita napomena da prodavatelji povijest vozila poznaju samo iz postojeće dokumentacije.

Na Carvexiji prodavatelj u oglasu odgovara na unaprijed zadana pitanja o vozilu, primjerice o posljednjem servisu s računom, o poznatim nedostacima ili o tome postoji li otvoreno financiranje. Kod svakog od tih pitanja „Ne znam” predviđen je odgovor — za nasljednike često iskren, a za kupce jasnija informacija od rečenice koja obećava više nego što itko može znati. Kupci odgovore vide kao navode prodavatelja koji nisu provjereni.

Dugovi pripadaju ostavini kao i imovina. Autokredit koji u trenutku smrti još traje stoga prelazi na nasljednike, a banka zadržava svoje osiguranje na vozilu — u Njemačkoj najčešće dio II potvrde o registraciji vozila (Zulassungsbescheinigung Teil II), u Švicarskoj eventualno upisani pridržaj vlasništva (Eigentumsvorbehalt). Najprije provjerite je li uz kredit sklopljeno osiguranje otplate duga (Restschuldversicherung); ono u slučaju smrti može preuzeti cijeli otvoreni iznos ili njegov dio. Odgovor stoji u ugovoru o kreditu ili ga daje banka.

Ako se vozilo prodaje, vrijedi isti redoslijed kao kod svakog financiranog automobila: od banke pisano zatražiti iznos za prijevremenu otplatu; kupac taj iznos plaća izravno banci, a ostatak nasljednicima; banka oslobađa dokument ili daje svoj pristanak; tek tada prelaze vozilo i isprave. Da je financiranje otvoreno, pripada u oglas od samog početka.

Leasingom uzeto vozilo ne pripada ostavini, nego davatelju leasinga; ostavini pripada ugovor. Nasljednici ga ne mogu prodati. Mnogi leasing uvjeti izričito uređuju slučaj smrti, primjerice pravom na prijevremeni raskid, a neki davatelji leasinga dopuštaju nasljedniku da stupi u ugovor ako zadovolji njihovu provjeru. Koji putovi postoje — povrat, otkup, preuzimanje — kaže davatelj leasinga. Pitajte ga rano, jer rate i osiguranje teku dalje dok se ne nađe rješenje.